U petak, 24. lipnja, labinska župa Presvetog Srca Isusova je proslavila dan župe. Misno slavlje se održalo na otvorenom uz prisustvo velikog broja vjernika isoimene župe kao i vjernika iz drugih župa dekanata. Sv. misu je predvodio gornjolabinski župni vikar don Stipe Breko a u koncelebraciji su bili labinski dekan don Mirko Vukšić te donjolabinski svećenici vlč. Blaž Bošnjaković i vlč. Wojciech Wlazlo.

U homiliji nas je don Stipe uputio na razmišljanje kakvo je to srce Isusovo i na što nas poziva a to je da i mi imadnemo takvo srce, srce poput Isusovog srca. „Poruka evanđelja je da ništa na ovom svijetu nije vrijedno kao što je vrijednost jedne duše, duše koja ide putem propasti i grijeha pa se obrati. To je najveće čudo. Kažu mnogi svetci da je veće čudo obraćenje jednog griješnika nego li stvaranje svemira. Mi ponekad toga nismo svjesni do kraja. Vrijednost duše je neprocjenjiva jer je ljudska duša, čovjek, stvoren za Vječnost. Ako čovjek prokocka Vječnost ostaje mu vječno prokletstvo i nema gore stvari koja se može dogoditi jednom čovjeku. Mi koji smo pozvani da budemo djeca Božja ne možemo ostati ravnodušni prema toj činjenici i ne možemo imati stav srca da mene nije briga za to. Glavna nam briga moraju biti te duše i što učiniti da se te duše spase od pakla i da dođu u Nebo. Isus govori o stadu a to stado smo svi mi. Stado ide prema ovčinjaku a ovčinjak je Nebo, to je potpuna sigurnost kada dođemo u Nebo da nitko više ne može biti ugrožen. U međuvremenu mi se nalazimo na ovozemaljskim pašnjacima i ovce se napasaju a Pastir je Isus. Pomažu i oni koji pomažu Isusu, to su pomoćnici, izaslanici Pastira. To su svećenici ali i cijeli kršćanski narod. Svi smo pozvani biti pastiri jedni drugima. Postoje i granice toga stada jer Isus govori u evanđelju o jednoj izgubljenoj ovci. Ta je ovca izišla iz toga stada, izišla je iz zajedništva s Isusom, s Crkvom. Koje su granice toga stada? Granice toga stada su Božje zapovijedi. Kada čovjek prestane živjeti prema Božjim i crkvenim zapovijedima, on izlazi iz granica stada čiji je Pastir sam Isus Krist. Dok smo mi u granicama Božjih zapovijedi, tu ne dolazi vuk, ne dolazi sotona. Čovjek može biti siguran jer je pod zaštitom Dobroga Pastira. Taj nas Pastir hrani, napaja nas samim sobom, svojim tijelom i svojom krvlju, euharistijom, sakramentima, svojom milošću. Možemo biti sigurni dok god se nalazimo u Njegovom ovčinjaku. Sve izvan Kristova pašnjaka je samo đavolska slina. Đavao uvijek od samog početka nudi čovjeku život izvan Kristovog ovčinjaka i predstavlja mu takav život u svijetlome ruhu. Zavodi ga preko požude očiju, požude tijela i oholosti života. Zlo na različite načine nudi čovjeku slavu samo da se odrekne Boga. Sotona zna da dok smo mi u Kristovom ovčinjaku koji se zove Crkva, on nam ne može ništa. Što onda on čini? On pokušava pojedinca izmamiti, zavesti da ga izdvoji iz toga stada. Dok je god čovjek u stadu i uz Krista, đavao mu ne može ništa. Vrag zavodi Božje ovčice tako što nam govori da budemo slobodne, nudi nam lažnu slobodu. Znamo da je sloboda živjeti kreposno i živjeti u ljubavi. Sv. Ivan Pavao II je govorio da je sloboda djece Božje sloboda za, a ne sloboda od nečega. U Crkvi je sloboda, u krjeposnom životu je sloboda a život u grijehu je ropstvo. Kada duše napuste Boga, one su izranjene, krvave. Isus napušta onih 99 i ide za onom izgubljenom ovcu. Tako čini odlazeći na križ kada prolijeva zadnju kap krvi za nas, da se mi spasimo.

Mi smo pozvani imati ovakve vrijednosti, vrijednosti Dobroga Pastira da gledamo na obraćenje griješnika onako kako Krist to gleda. Pozvani smo da imamo srce poput Kristova, srce za bližnjega koje plače i cvili dok gleda da griješnik ide putem propasti, da budem spreman sve učiniti ne bi li se taj čovjek spasio. I po tome se mjeri zrelost vjere, ljubavi svakog kršćanina. Da li je naše srce slično srcu Isusovu? Neka nas vodi kroz život misao da sve činimo i da se radujemo kad se netko vrati Bogu, da postimo, pokoru činimo, da molimo da se druge duše spase.“ (LB)       

 


24. lipnja svake se liturgijske godine slavi blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Ovom je svetcu posvećena najzapadnija župa Labinskog dekanata – Šušnjevica. Svečano misno slavlje koje je započelo u 10:00 h predvodio je labinski kapelan don Stipe Breko a u koncelebraciji su sudjelovali braća Petrovići – vlč. Sandro i mlađi brat vlč. Drago te bivši dekan vlč. Milivoj Koren. Nakon sv. mise iskoristili smo prigodu da porazgovaramo s vlč. Sandrom koji je 13. svibnja obilježio 60 god. svećeništva.

Donosimo njegov osvrt na dugogodišnju svećeničku službu:

„Biti žive loze na Kristu trsu – U tebe se, Gospodine, uzdam (Ps)“

Ove se godine navršava 60-ta obljetnica početka moje pastoralne službe na području Porečke i Pulske biskupije u više župa na istočnom kraju Istarskog poluotoka. 22. siječnja ove godine u župi Navještenja Bl. Djevice Marije u Svetvinčentu na proslavi zaštitnika župe sv. Vincencija (đakona iz Španjolske) proslavio sam dijamantni jubilej uz dvojicu svojih kolega. Sv. Vincencije je dao lijepo svjedočanstvo vjere već na početku Crkve. Mučenici su bili poput sjemena koji su dali dobre plodove jer su bili loze na trsu Božjeg Jaganjca.

U ovom kratkom prikazu želja mi je posvjedočiti ljepotu odaziva na Božji poziv u krilu Katoličke Crkve Kristove koja ima svoje korijene utkane u slikovitom govoru crkvenih otaca – tumača Svetog Pisma.

U djetinjstvu sam zajedno s vršnjacima uz vjeronauk u školskim klupama rado sudjelovao na nedjeljnim popodnevnim pobožnostima u obližnjoj crkvi sv. Germana koji je krajem III stoljeća bio uhvaćen i od rimskog suda osuđen na smtnu kaznu radi vjere koju je baštinio od roditelja. Prema drevnoj predaji bio je pogubljen na sedmom km od arene na cesti prema rimskom naselju – današnja Valtura. Po završetku osnovne škole u rodnom mjestu Režanci, primio sam nakon svete Pričesti u župnoj crkvi (s kojom sam povezan svetim krštenjem 14. rujna 1937.) i sakramenat sv. Potvrde. Njega mi je podijelio Ordinarij mons. Rafaele Radossi iz Poreča. Na poticaj roditelja, rođaka i braće nastavio sam gimnaziju u tadašnjem kolegiju – Sjemeništu u Pazinu zajedno s 27 kolega iz raznih krajeva Lijepe naše, Slovenaca, Krćana i nekoliko Albanaca iz Prizrena i Janjeva. Maturu sam polagao 1956. god. i odmah se upisao na Visoku teološku školu u zgradi Biskupijskog Sjemeništa u Pazinu. Pri kraju završetka teološkog studija bio sam na odsluženju vojnog roka u Prizrenskom garnizonu u kojem su prije mene bili studenti teologije koji su nedužni bili osuđeni na zatvorsku kaznu od Vojnog sudišta u Prištini te časno izdržali kaznu u Nišu i Gradiški. Naši su odgojitelji zajedno s biskupom mons. Dragutinom Nežićem bili povezani s nama pa su nam slali pisma. U to vrijeme naš blaženik nadbiskup Alojzije Stepinac nevin je osuđen na 16 godina robije u Lepoglavi. Njegovu sličicu s osobnim potpisom ponio sam u Prizren a pokojna majka mi je dala svetu relikviju koju je dobila od štovatelja bl. Miroslava Bulešića i našeg profesora kanonskog prava i katehetike. Tu sam relikviju trajno nosio u džepu košulje. Jednom sam bio na raportu kod četnog starješine i ostao sam mu zahvalan da nisam predan Vojnom sudu u Prištini gdje su prije mene petorica bogoslova dobila kaznu zbog toga što su se opredijelili za duhovni poziv. Blaženicima Alojziju i Miroslavu sam zahvalan da se nisam pokolebao za vrijeme studija.

Nakon odsluženja vojne službe na Kosovu dovršio sam teološki studij u Pazinu i na molbu Ordinarija primio red đakonata prije Vazma 1962. god. i prezbiterata u rodnoj župi sv. Vinka 6. svibnja 1962. god. Misno slavlje proslavio sam 13. svibnja u katedrali sv. Tome u Puli. Misničku službu sam započeo u Sv. Nedelji do lipnja kada sam preuzeo službu u župi sv. Antona Kršan, sv. Jurja Plomin te sv. Hadrijana u Kožljaku do listopada 1972. god. Služba pastoralnog suradnika bila mi je dodijeljena u župi Marijina Uznesenja u Buzetu, sv. Jurja u Sovinjaku te sv. Roka u Črnici kod Buzeta. Ponovno sam preuzeo župu Plomin, Sv. Nedelju i Sv. Martin nad Rašom a na kraju mi je povjerena pastoralna služba u župi sv. Ivana Krstitelja do sada. U vrijeme nemoći i bolesti župnika Stipana Mišure bio sam pastoralni suradnik sve do njegovog preminuća 3.1.2021.

U vrijeme misničke službe doživio sam puno lijepih događaja od kojih osobito spominjem saziv i početak II vatikanskog sabora u vrijeme Dobrog pape Ivana XXIII te Pavla VI koji je dovršio veliko djelo za život Crkve.

Ovom prilikom trajno ostajem zahvalan Bogu za veliko djelo i brojne smjernice od kojih naša pokrajinska Crkva živi i trudi se biti vjerna Božjem djelu! Čini mi se da nismo dovoljno zauzeti u provođenju koje nam Sveti Sabor i Sinode donose lekciji divina, liturgijski život, pastoralni, katehetski, socijalni nauk Crkve, karitativno djelo od vremena papa prošlog stoljeća, našeg bl. Alojzija i bl. Miroslava. Potrebno je nastaviti s djelima naših Bratovština.“

 


Mjeseci svibanj i lipanj bili su obilježeni primanjem sakramenata Sv. Potvrde i Prve pričesti u crkvama u Gornjem Labinu i Podlabinu. Slavlje su započeli prvopričesnici Gornjeg Labina 8. svibnja (njih 14), zatim je uslijedila Krizma u Podlabinu 29. svibnja (16 krizmanika). 12. lipanj je bio u znaku Krizme u gornjolabinskoj crkvi (12 krizmanika) te u znaku Prve pričesti (23 prvopričesnika) u Podlabinu. Prošle je godine pa tako i ove, s početkom župnih kateheza, započela podjela misijskih kutijica u koje su vrijedni prvopričesnici tijekom godine sakupljali priloge za potrebe misija. Ove je godine prikupljen iznos od 2.400,00 kn koji je uplaćen na žiro-račun Papinskih misijskih djela RH. Na ovaj se način kod djece produbljuje svijest o pomaganju onima koji nemaju osnovnih sredstava za život a posebice djeci.

Svim našim ovogodišnjim krizmanicima i prvopričesnicima čestitamo na primljenim sakramentima i želimo da uvijek ostanu na Kristovom putu uz podršku svojih obitelji i župnih zajednica. Neka ih Gospodin blagoslovi, vodi i čuva!


U petak, 1. srpnja (nakon sv. mise koja je u 19:00 h), bit će otvorena Međunarodna izložba "Euharistijska čuda diljem svijeta" u crkvi Sv. Franje u Podlabinu. Ovu je izložbu slika osmislio i izradio blaženi Karlo Acutis. Mogućnost razgledavanja bit će radnim danom od 10 do 19 h, te nedjeljom pola sata prije i poslije mise, u razdoblju od 1. do 10. srpnja ove godine.


Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.