13. prosinca je spomendan Sv. Lucije, zaštitnice župe Skitača. Veliki se broj vjernika iz čitavog Labinskog dekanata okupio u crkvi koja nosi ime ove svetice a smjestila se na brdu Skitača odakle se širi prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev.

Svečanu sv. misu u 11 h je predvodio vlč. Vladimir Brizić, duhovni asistent na župi a uz župnika vlč. Blaža Bošnjakovića u koncelebraciji su sudjelovali vlč. Mirko Vukšić, vlč. Boško Čatlak i vlč. Dragutin Petrović.

Predvodnik slavlja je u homiliji istaknuo: „Temeljno je da danas tražimo svetost jer Sv. Lucija je sveta i Bog je u njoj ispunio ono što je zavisno za njen život a i za naš život. Stvoreni smo da budemo sveti. Predaja o Sv. Luciji kaže da je nakon očeve smrti otišla s bolesnom majkom na hodočašće i tražila zagovor Sv. Agate koja je živjela u nekom drugom kraju na Siciliji, u Kataniji. Mala Lucija moli za svoju majku. Obično imamo iskustvo da roditelji mole za svoju djecu. Odakle djevojci Luciji taj stav da ona moli? Da li naša djeca mole za nas? Djeca oponašaju roditelje i Lucijina majka je nju naučila moliti. Najveći izraz poštovanja prema majci je da moli za nju. Da je vidjela majku koja samo brine za novac, za zdravlje, za školu, za čistoću kuće, za kuhinju, njezin život bi prošao u tome. Ali ona je vidjela majku koja moli i zbog toga je znala što joj je činiti u trenucima bolesti, u trenucima poteškoća koje život svakome od nas donosi. Što raditi u teškoćama? Plakat, žalit se, borit se protiv sustava, susjeda ili molit? Postoji način kako se suočiti s bolešću, trpljenjem a to je molitva. U molitvi se događa jedan razgovor, dijalog s Bogom i On odgovara. Preko Sv. Agate mala Lucija dobiva glas kako njena svetost može ozdraviti njenu majku. Moja svetost ozdravlja bližnjeg. Danas se mnogo govori o kontaminaciji, zagađenosti, ekologiji ali najveća je zagađenost u našem mikroambijentu, u našim obiteljima, u puno odnosa među nama. Puno je tu interesa, srdžbe, zavisti, zamjeranja itd. I što liječi te odnose? Tvoja svetost, tvoja čistoća. Sv. Lucija nam danas poručuje kako naša svetost spašava naše obitelji i ozdravlja ih. Ne boj se tražiti svetost od Gospodina.To nije nešto demode, nešto zastarjelo, nešto za druge. Kao što nam evanđelje govori o mudrim i ludim djevicama, tako nam život može proći ili u mudrosti ili u ludosti.  Bog nam je ulio ulje, duh mudrosti da biramo ono što je sveto, čisto a ne ono što je kratkotrajno, zavodljivo, zamamno u tom trenutku. Svijetlo treba ići ispred nas a ne iza nas. Riječ Božja nam kaže da ne odgađamo stvari, nemoj staviti hitno prije bitno, bitna je svetost i biti s Gospodinom. Neka Bog u nama probudi ono za što nas je stvorio i pozvao u život, ono bitno a to je naša svetost. Molimo zagovor naše nebeske zaštitnice, djevice i mučenice koja je dala svoj život svjedočeći ono što je imala a to je ljubav, mogla je dati zemaljski život za onaj vječni život.“

Nakon sv. mise se nastavilo druženje uz zakusku u obližnjem Planinarskom domu.      

ISPOVIJED GRIJEHA – Iz Katekizma Katoličke Crkve

1456 Priznanje grijeha svećeniku bitni je dio sakramenta Pokore: "Pokornici moraju u ispovijedi nabrojiti sve smrtne grijehe kojih su svjesni nakon što su se pomno ispitali, čak i ako je riječ o najtajnijim grijesima i počinjenim samo protiv dviju zadnjih od Deset Božjih zapovijedi, jer ponekad ti grijesi teže ranjavaju dušu te su opasniji od onih koji se čine javno". Kad Kristovi vjernici nastoje ispovjediti sve grijehe kojih se sjećaju, sve ih bez sumnje predočuju božanskom milosrđu da im ih oprosti. Naprotiv, koji rade drugačije te svjesno zataje neki grijeh, ne predlažu božanskoj dobroti ništa što bi im mogla po svećeniku oprostiti. Jer "ako se bolesnik stidi otkriti liječniku ranu, ovaj ne može liječiti što ne poznaje".

 1457 Prema crkvenoj zapovijedi, "svaki vjernik, pošto je došao u godine rasuđivanja, obvezan je barem jedanput godišnje iskreno ispovijediti svoje teške grijehe". Tko je svjestan da je učinio jedan smrtni grijeh, ne smije primiti svetu pričest, pa makar osjećao veliko kajanje, a da prethodno nije primio sakramentalno odrješenje, osim ako se radi o teškom razlogu da se pričesti, a nije mu moguće pristupiti svećeniku. Djeca treba da pristupe sakramentu Pokore prije nego po prvi put prime svetu pričest.

1458 Ispovijed svakodnevnih pogrešaka (lakih grijeha), premda nije nužno potrebna, Crkva je ipak živo preporučuje. Redovita ispovijed lakih grijeha pomaže nam da oblikujemo savjest, da se borimo protiv zlih sklonosti, da dopustimo Kristu da nas liječi te da napredujemo u životu Duha. Primajući češće po ovom sakramentu dar Očeva milosrđa, poticani smo da i sami budemo milosrdni poput njega: Tko priznaje svoje grijehe i osuđuje ih, već djeluje s Bogom. Bog osuđuje tvoje grijehe, pa ako ih i ti osuđuješ, ujedinjuješ se s Bogom. Čovjek i grešnik su kao dvije stvari: čovjek je djelo Božje, a grešnik je djelo čovjekovo. Uništi što si ti učinio, da bi Bog spasio što je on učinio (...). Kad počneš osjećati odvratnost nad onim što si učinio, tada započinju tvoja dobra djela, jer osuđuješ svoja zla djela. Dobra djela započinju ispovijeđu zlih djela. Činiš istinu i tako dolaziš k svjetlu.

Raspored ispovijedi po župama:

Dan Sv. Nikole, 6. prosinca, sva su djeca radosno iščekivala pa je tako veselo bilo od jutarnjih sati kada je taj zaštitnik djece posjetio dječje vrtiće Labinštine a u večernjim satima djeca su se okupila u crkvi Sv. Franje u Podlabinu i u crkvi Presvetog Trojstva u Sv. Nedelji. U Podlabinu su vjeronaučna djeca izvela recitacije u čast Sv. Nikoli a pjesmom su razgalila sva srca mladi Kerubini. Program je vodio Kristijan Ćorić, voditelj Kerubina, koji je djeci približio lik najdražeg dječjeg svetca. Uz razdragane povike mališana, Sv. Nikola je ušao u crkvu i uz blagoslov podijelio prigodne pakete svoj djeci. (LB)  

Cijeli članak >

U srijedu, 4. prosinca, proslavljen je blagdan Sv. Barbare, zaštitnice župe u Raši. Ova je djevica i mučenica zaštitnica rudara. S obzirom da su raški rudnici dugi niz godina poslovali i imali mnogo zaposlenih rudara, Sv. Barbara je bila i ostala omiljena svetica ovoga kraja. Svečanu svetu misu je predvodio župnik vlč. Mirko Vukšić a u koncelebraciji su bila još trojica svećenika dekanata. Predvoditelj se u homiliji osvrnuo na život Sv. Barbare koja je veliki uzor u življenju vjere. Nije se htjela odreći svoje kršćanske vjere pa joj je vlastiti otac odrubio glavu. 

Na proslavi Sv. Barbare su se okupili vjernici iz dekanata, svetu misu je animirao sastav mladih "Kerubini" a nakon svete mise je nastavljeno druženje uz zakusku u obližnjoj dvorani.