U subotu, 16. studenog, u crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije u Raklju održan je susret zborova Vodnjanskog i Labinskog dekanata. Nastupilo je 13 zborova: Gornji Labin, Donji Labin, Sv. Nedelja, Kerubini – dječji zbor, Kerubini – veliki, Sv. Ivanac nad Rašom, Marčana, Filipana, Barban, Barban – vokalno instrumentalni sastav mladih, Loborika, mladi pjevač Mateo Škabić u pratnji prof. Marije Hauser te Rakalj.

Na početku susreta prisutnima se obratio vlč. Rudolf Koraca, pročelnik Vijeća za liturgiju i crkvenu glazbu koji je približio lik  Sv. Cecilije (u prijevodu ljiljani neba), nevjerojatnoj svetici – zaštitnici pjevača čije je tijelo bilo  pokopano u Kalistovim katakombama kraj grobova pape.  Nastavio je: „Naš projekt da se okupljamo svake godine, već 25 god., započeo je u Puli. Naša Udruga Iustitia ex pax je započela s nekoliko zborova, biskupija je prihvatila taj projekt i predala ga Vijeću za liturgiju i za crkvenu glazbu. Toliko smo podigli liturgijsku pjesmu u crkvi  i to je kapitalno djelo. Radimo za Boga, radimo za ljude, Bog nam je dao talente ne da ih zakopamo nego da ih oplodimo.“ Zahvalio je svim članovima zborova na nesebičnom trudu u obogaćivanju liturgijskih slavlja i potaknuo ih na daljnji rad.


Na blagdan Svih Svetih, 1. studenog, na gradskom groblju Labin slavljena je sv. misa koju je predvodio župni kapelan vlč. Marcin Madej u koncelebraciji svećenika labinskog dekanata. Predvoditelj slavlja je u propovijedi napomenuo da život ne završava ovdje, već se pripremamo za život na Nebu. Kršćanin ne smije biti egoist, on se mora trajno davati. Što se više daje, više jest. Isusovim uskrsnućem smrt je zauvijek pobijeđena i nema zadnju riječ. Smrt nije gubitak, smrt je dobitak jer tada započinje novi život s Kristom, vječan i neopisiv. Spominjemo se Svih Svetih, nastavio je, koji nisu za života činili velika čuda, bili su ponizni, jednostavni, odricali se materijalnog – pokušali su biti što sličniji Isusu Kristu, navješćujući evanđelje. Lijepo je pošteno živjeti, biti vođen evanđeljem, odlaziti s ovoga svijeta s vjerom u Vječni život.


Papa Franjo je proglasio mjesec listopad misijskim mjesecom pod geslom „Kršteni i poslani“. U našoj je porečkoj i pulskoj biskupiji taj mjesec započeo, 1. rujna, primanjem misijskog križa vlč. Luke Pranjića koji je otišao u misije u daleki Ekvador.

Na nivou labinskog dekanata otvaranje Misijskog mjeseca je započelo 1. listopada, na dan Male Terezije od Djeteta Isusa - suzaštitnice misija, molitvom misijske krunice prije sv. mise koju je predvodio vlč. Mirko Vukšić, povjerenik za misije naše biskupije. Cijeli se mjesec  molilo, za sve misionare razasute diljem svijeta (njih je 79 iz domovine), po župama labinskog dekanata i to molitvom misijske krunice te Molitvom pape Franje za Izvanredni misijski mjesec. Organizirana su misijska klanjanja u župama Donji i Gornji Labin te zajednička proslava Izvanrednog misijskog mjeseca u župi Čepić u kojoj je 14. listopada održano Dekanatsko misijsko klanjanje.


s. Ana Uložnik, Služavka Maloga Isusa

Na Haitiju misijski djeluje od siječnja 2014. godine zajedno sa s. Liberijom Filipović

Kako ste osjetila poziv za misije?

Ljubav prema misijama se rađala za vrijeme petogodišnjeg studija socijalne pedagogije u Rimu. U vrijeme studija sam stanovala u zajednici sestara Misionarki Gospe od Utjehe. To je misionarska zajednica koja svoj život podređuje misijama. U zajednici su bile sve starije sestre koje su se vratile iz misija. One su uvijek i rado dijelile svoje iskustvo misijskog služenja. Osim tih starih sestara, sestre su na smještaj primale časne sestre studentice. Bio nas je desetak iz raznih krajeve svijeta. Tu se počeo rađati moj misijski poziv kroz to njihovo oduševljenje i radost predanog života u službi misija i želja da i ja služim Isusu u misijama.

Kada ste krenuli u misije?

Nakon završenog studija sam se vratila u Sarajevo gdje sam djelovala kao odgajateljica i ravnateljica dječjeg doma Egipat. U tom vremenu sam izrekla svoju  želju i  napisala zamolbu za odlazak u misije tadašnjoj Provincijskoj Upravi, do odlaska u misije prošlo je tek nekoliko mjeseci. Znala da se s. Liberija Filipović već ranije prijavila i da se čeka barem još jedna sestra kako bi se moglo razmišljati o odlasku u misije. Tako smo 10. siječnja 2014. došle na Haiti.

Zašto baš Haiti?

Haiti je bio pogođen strašnim potresom 2010. godine koji je još više osiromašio tu siromašnu zemlju. Tih godina jako puno se pričalo o ovoj siromašnoj zemlji. Potres je ostavio velike posljedice na taj narod i dodatno ga osiromašio. Dosta djece je ostalo bez roditelja i na ulici i veliki broj ljudi je izgubilo i ono malo što je imalo. S obzirom da je karizma nas Sestara Služavki Maloga Isusa služenje siromasima, ostavljenoj i napuštenoj djeci, ljudima u starijoj životnoj dobi i velikim potrebama, prevagnula je odluka za dolazak na Haiti.


Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.