Komentar čitanja, 30. ožujka 2020.
Draga braćo i sestre, srdačno vas pozdravljam u ovim izvanrednim okolnostima, pandemije koronavirusa i izoliranosti…
Nadam se, da vam sve više nedostaje naše župno zajedništvo, iako smo svjesni da nije bilo savršeno, kako od nas svećenika prema vama vjernicima, od vas prema nama,a još manje među vjernicima međusobno. Svi smo tu zakazali. Premalo smo brinuli jedni o drugima, nismo se znali radovati svakom bratu i sestri koji bi se uključili u našu župnu zajednicu, u našu crkvu?! Tek sada, kada nemamo ništa od toga, uviđamo kako je ono bila milost Božja.
Stoga je ovo vrijeme prilika da se promijenimo, da shvatimo dar Božji.
Kao prvo, da molimo Boga da nam oprosti što često nismo znali biti u zajedništvu s drugima. Što nismo primjećivali ili marili za svakog brata i sestru koji bi došli u naše male župne zajednice ili crkve. Što smo često u sebi ili naglas ili pred drugima vidjeli samo ono negativno I kritizirali. Prilika je to, da oprostimo drugima I molimo za sve koje smo svjesno ili nesvjesno povrijedili.
Danas nam liturgijska čitanja donose dva događaja o našem odnosu prema grijesima drugih.
Prorok Danijel u prvom čitanju stavlja nas u stvarnost nevino osuđene Suzane, koja je bila krivo osuđena od onih koji su imali moć i vlast, jer su bili suci u narodu. Trebali su o zakonu Božjem prosuđivati I donositi pravedne prosudbe, a oni su iskoristili svoju ulogu u svoje osobne namjere koje su uz to bile grešne. Stvar je još gora, jer su to zajedno učinili, dakle, sustav je bio korumpiran. Kada im se Suzana nije dala, oni bez imalo grižnje savjesti, optužujući je krivo, šalju ju u smrt.
Na Suzaninu molitvu I vapaj odgovara sam Bog preko mladića Danijela koji dokazuje da su “starci” krivo svjedočili…
Evanđelje nam donosi dobro poznatu zgodu o “ženi zatečenoj u preljubu”. Da bi bile zaštićene obitelji I pojedinci, donešen je Zakon od Mojsija, koji je bio rigorozan. Koga se uhvati u preljubu, treba se kamenovati… Jasno je, da su oni koji su doveli ženu k Isusu, htjeli dovesti njega u nezgodan položaj, da mora osuditi po Zakonu ili ne osuditi, I time se izložiti osudi da ne poštuje Zakon Božji. Zaboravili su, da je Bog dao ovaj I sve druge zakone da usmjeravaju i zaštite ljude a ne da ih unište. Zato Isus iščitava ovaj isti zakon na drugačiji način. Zašto? Jer je došao spasiti a ne upropastiti, jer je ljubitelj ljudi… jer je jednako kao I nebeski Otac milosrdan I blag. Zato, toj ženi oprašta I govori: “Ni ja te ne osuđujem, idi I ne griješi više!”
Braćo I sestre, kako smo često nemilosrdni prema drugima. Štitimo se zakonom, prilagođavajući ga sebi da bi druge osudili, prezreli, a u isto vrijeme kad mi pogriješimo I zaslužujemo osudu, onda ga natežemo da nas opravda, onda vapimo za milosrđem!
Nije naše da sudimo! Naše je da praštamo, da budemo milosrdni kao Otac nebeski, da budemo strpljivi I činimo uvijek dobro.
Pokušajmo to činiti posebno u ove teške I neizvjesne dane, jer ne znamo da li ćemo dočekati sutrašnji dan!
Bog vas blagoslovio I dao vam milosrdno srce!
Vlč. Mirko Vukšić