Na blagdan Presvetog Srca Isusova župu Marcilnica posjetile su tri sestre milosrdnice iz Rijeke. Među njima je bila i s. Veronika Popić s kojom smo razgovarali nakon svete mise. Ona je voditeljica Centra za beskućnike u Rijeci te obnaša dužnost predsjednice Udruge Depaul Hrvatska. Upoznala nas je s Družbom i karizmama Družbe.

Rekla je: „Dnevni centar za beskućnike se zove Kuća utočišta u Rijeci koja je dio naše glavne kuće samostana Majke Dobrog Savjeta. Ono što je za mene bitno je jedna sestra - Žarka Ivasić, mučenica koja je umrla davne 1946. god. i to mučeničkom smrću. Ona je zaslužna za puno toga u mom životu ali temeljem jedne dobre i svete dužnosti koju mi je moja Družba povjerila , napisala sam knjigu o njoj, njen životopis. Više sam upoznala što se to događalo za vrijeme II svj.rata i poraća u cijeloj Hrvatskoj a posebno prema službenicima Crkve a osobito prema mojim sestrama koje su bile progonjene, zatvarane, koje su bile mučene, koje su bile ubijane zbog toga što su katolkinje, kršćanke, redovnice, zbog toga što su služile onima najpotrebnijima. Osoba koja je bitna za sestre milosrdnice je Sv. Vinko Paulski . Taj je svetac iz XVII st. bio značajan i s. Žarki kao i danas nama, on je suvremen i djeluje po cijeloj vinkovskoj obitelji, onima koji slijede njegovu karizmu ili u laikatu ili u svećeništvu ili u redovništvu ili na bilo koji drugi način. Njegova karizma je zahtjevna zato što je on u svom vremenu, a tako je naložio i nama danas, činio iskorake baš prema onima prema kojima nitko ne ide. To su oni najzapušteniji, najsiromašniji, do kojih pomoć jednostavno ne dopire. Mi sestre u Rijeci to smo prepoznale na različite načine, od svog dolaska u Rijeku 1858. god. iz Zagreba pa sve do danas to činimo. Prepoznajemo i duhovno siromaštvo i uključujemo se u Centre za duhovnu pomoć – hagioterapiju, pomažemo u brizi za zlostavljane majke i djecu u obitelji, za bolesnike, za djecu i za sve koji su nam u tom trenutku povjereni kao oni koji nam kucaju na naša vrata. Na naša vrata su pokucali i bolesnici sa zahtjevnim dijagnozama, različiti onkološki bolesnici koji su u jednom trenutku trebali smještaj a nisu ga mogli naći. Božjom providnošću se otvorila „Kuća s. Žarke“ u koju ti bolesnici mogu danas doći i boraviti, to je prihvatilište za bolesnike koji dolaze u Rijeku a potrebni su smještaja. S. Žarka nije bitna samo za moj život već i za život Provincije. Ona je vezana uz Gospić gdje je umrla mučeničkom smrću a njezini siromasi kojima je služila bili su bolesnici. Postala je mučenica svojim radikalnim opredjeljenjem za Krista a prepoznata je kao prava kršćanska mučenica po tome što je opraštala svojim progoniteljima. Bila je nepravedno osuđena za najgore stvari koje čovjek može čuti u svom životu, da si prokazivao, da si sudjelovao u ubojstvu onih kojima si služio, u ubojstvu bolesnika. Bila je optužena i taj je proces dugo trajao, na koncu je izišla čista jer je praštala i njezin je stav bio da se ne treba pred nikim opravdavati ni bježati nego se jednostavno predati. Bila je strijeljana a uz nju Družba ima još šest sestara mučenica koje su umrle tijekom II svj. rata i u poraću. To su naši zagovornici, snažni svjedoci koji nam mogu pomoći da gledajući na njih vidimo Isusa Krista koji je ljubio do kraja i to što vidimo može nam pomoći da se danas opredijelimo za one ideale koje nam je živjeti prvenstveno kao ljudima a potom i kao kršćanima.“ (LB)    

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.