Župa Gospe Fatimske ima svog zaštitnika Sv. Franju čije ime nosi crkva u Podlabinu. Uoči svetkovine Sv. Franje, kroz devet dana imali smo duhovnu obnovu kao pripremu za slavlje omiljenog zaštitnika. Devetnicu je predvodio vlč. Mirko Vukšić koji nam je približio lik Sv. Franje.

Na početku je govorio o Franji kao mladiću koji je živio mladenačkim životom, u svjetovnim stvarima i užitcima, želeći ispuniti volju svoga oca da postane bogati trgovac i hrabar vojnik. Sve do trenutka kada je u jednoj bitci bio ranjen i tada je počeo razmišljati o smislu svoga života. Ostavivši sve kreće Isusovim stopama, pokušava obnavljati crkvice u okolici Asiza ali shvaća kako Gospodin od njega traži nešto više, da obnovi Crkvu. Dobivši papino odobrenje osniva Red manje braće i okuplja oko sebe istomišljenike.

Sv. Franju napose krasi ljubav i poslušnost prema papi i Crkvi. Iako nije bio zaređen za svećenika (bio je đakon), nadasve je poštivao Crkvu i njene službenike. Birao je svećenika za ispovijed baš onoga koji je u očima ljudi bio slab i jadan. Poučavao je kako nije bitno kakav je svećenik jer samo po njegovim rukama dobivamo živoga Isusa u pričesti. Nadasve je volio Euharistiju pa se svakog dana pričešćivao. Sv. Franjo je bio oslobođen svih izvanjskih stvari jer je imao Isusa u sebi. Bio je ponizan i malen a mi gomilamo materijalne stvari, postajemo navezani i ovisni. Kolikogod imali uvijek tražimo još više. Franjino življeno siromaštvo potiče stoljećima mnoge da se oslobode težnje za materijalnim jer je pravo bogatstvo u siromaštvu i slobodi duha. 

Poniznošću je odisalo čitavo Franjino biće. Kako mi olako izgubimo mir kada smo nepravedno kritizirani, kada je u pitanju naš ego. Sv. Franjo je sam želio da ga se vrijeđa i ponižava, čak je to i tražio od svoje braće govoreći kako je on samo crv, beskorisni sluga. Kada te drugi ponižavaju, govore o tebi ružno, osuđuju te i napadaju a ti to prihvaćaš bez opravdavanja i prigovaranja to je prava poniznost. Kako ćeš biti Božji čovjek ako u crkvi ne razgovaraš s nekim ili ako pomisliš nešto loše o nekome?

Franjo je krotio svoje tijelo od tjelesnih požuda pa se znao bacati u trnje kako bi živio čistoću.

Kako bi što vjernije Franjin život bio odsjaj Isusova života, Franjo je promjenio odnos prema bolesnima, nemoćnima i onima s ruba društva. Imao je ljubavi za svakoga pa je ono nad čime se zgražao kao mladić, sada s Isusom u sebi mogao mijenjati i s velikim milosrđem pristupiti gubavcu, zagrliti ga i poljubiti. Iznad svega izgarao je neizmjernom ljubavlju za Isusom i često je plačući govorio: "Ljubav nije ljubljena!"  

Franjo nam je u Pjesmi stvorova ostavio predivne stihove hvale Gospodinu za sva stvorenja jer je u svim stvorovima otkrio Stvoritelja i Božju ljubav prema svemu stvorenomu.  Napose je zahvalio za Sestricu Smrt jer je pred kraj ovozemaljskog života u velikim bolovima iščekivao susret s ljubljenim svojim Gospodinom u nebu. Često su ga braća viđala kako u spilji zanosno moli i traži od Isusa da osjeti barem malo muke, trpljenja i patnje koje je On podnio za nas na križu. Tako je u jednoj ekstazi, dvije godine pred smrt, Franjo bio obilježen Isusovim ranama, bio je stigmatiziran. Nakon smrti, stigme su i dalje ostale na njegovom tijelu.

Govoreći o životu stigmatiziranog svetca vlč. Mirko nas je potaknuo na razmišljanje o našem nasljedovanju Krista.

Franjo je svojim životom posvjedočio kako trebamo živjeti svoju vjeru - ljubeći Boga i svaku osobu. Da bismo to postigli trebamo biti siromašni duhom, poslušni autoritetu Crkve, ponizni, skromni, spremni na prihvaćanje patnje u životu jer samo je to put svetosti. Neka nas u tome zagovara Sv. Franjo. (LB)

 

   

 

 

 

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.