Daj da ti spomenem, među ostalim, neke jasne znakove pomanjkanja poniznosti:

- misliti da je ono što činiš ili govoriš bolje učinjeno i rečeno od onoga što kažu ili čine drugi;

- htjeti uvijek biti pobjednik;

- prepirati se bez razloga ili - kad si u pravu inzistirati uporno i na nepriličan način;

- davati svoje mišljenje neupitan, i da ljubav to ne traži;

- prezirati stavove drugih;

- ne držati da si sve darove i sposobnosti koje imaš dobio na posudbu;

- ne priznati se nedostojnim bilo koje časti i poštovanja, čak i zemlje po kojoj hodaš i stvari koje posjeduješ;

- u razgovorima davati sebe za primjer;

- govoriti o sebi loše, kako bi te držali boljim ili ti protuslovili;

- opravdavati se kada te ukore;

- skrivati pred duhovim vođom koji ponižavajući nedostatak, da on ne bi izgubio dobro mišljenje koje ima o tebi;

- slušati sa zadovoljstvom pohvale i radovati se što su o tebi dobro govorili;

- žalostiti se što se druge poštuje više od tebe;

- odbijati izvršavati niže zadatke;

- tražiti i željeti da se istakneš;

- uvlačiti u razgovor riječi samohvale ili one koje daju naslutiti tvoje poštenje, tvoju pamet i spretnost ili tvoj profesionalni ugled;

- stidjeti se što ti neka dobra nedostaju...

Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja!

Josemaria Escriva

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.