Dragi čitatelji, čestit Božić!

Radost je. Dozvolimo radosti da se raširi našim srcem i prelije u obilju na druge. Izražavajmo tu radost sami. Ne tražimo posrednike, ne tražimo da drugi govore za nas i da oni opisuju za nas našu sreću. Nemojmo ju kočiti i zatomljivati, kao da tobož nije primjereno u ovoj situaciji pandemije korona virusa veseliti se. Primjereno je! Pitanje je samo načina kako ćemo to činiti. Jer, Isus je pobijedio i pandemiju, kao i svaku drugu bolest, nesreću i grijeh. On nas izdiže iznad njih. Zato se čuvajmo, ali nemojmo biti robovi straha. Ne može nam se ništa konačno loše dogoditi jer po krštenju u sebi imamo život vječni pa kakav god bio naš svršetak, ako bi nas i korona odnijela, završit ćemo u ljubavi, u životu vječnom, u Bogu.

U početku, crkvena slavlja nisu bila razuzdana, kakvim su ih učinili trgovački lobiji... Pandemija ih je vratila blizu onome iskonskom. Božić je bio tih, kao „Tiha noć”, obiteljski intiman kao „Oj, djetešce moje malo”, narodski veseo, narodski radostan kao „Radujte se narodi”, veselje koje se daje drugima kao „Veselje ti navješćujem” ... sve to bez buke, ritmičkog nasilja, bez individualnog traženja sreće samo za sebe ili opisivanja vlastitih emocija, kao nekog obrasca ponašanja za druge... Ona su bila ono što trebaju biti: duboka radost radi spasenja koje se ostvaruje uvijek u zajedništvu s drugima. Tu radost nam ni sada nitko ne može braniti; zato radujmo se kršćanski. Naše jaslice trebaju biti poziv da se poklonimo velikoj i poniznoj ljubavi, koja i nas čini sposobnima za veliku i poniznu ljubav, prije svega u okrilju vlastite obitelji, stana ili kuće.

Naša okićena jelka treba biti znak vječno živog, vječno zelenog -”zimzelenog” života koji nam dolazi u Isusu-sinu vječnog Boga, znak naše prelijepe duše, koju je Bog učinio lijepom u stvaranju jer ju je stvorio „zimzelenu”, trajno zelenu, vječnu. Jednom stvorena, duša više ne umire, pa ju ukrašuje sakramentima krštenja, euharistije, ispovijedi... za zaručnicu svome Sinu. Naše mise su radosno druženje našeg Boga sa svojim narodom, spasiteljsko druženje, opet ponizno jer se Bog snizuje do ljudske najmanje malenosti da svakog obavije radošću druženja i spasenja.

Naši stolovi su puni dobre hrane i slastica da nam nagovijeste - budu pred-okus - buduće vječne gozbe u nebu. Sve su to zapravo blijedi navještaji punine sreće koja nas čeka, navještaji koji nam daju hrabrost izdržati na ovoživotnom teškom, trnovitom, bolnom putu do vječnosti.

Zato čestit (a ne raspojasan) vam Božić, čestita proslava svetog Stjepana, svetog Ivana apostola, svete obitelji, naših iseljenika... Smjerno sa svojim Bogom hodite i iskreno se radujte.

                                                                                                          Blaž Bošnjaković, svećenik

 

Ove web stranice koriste kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Molimo da prije korištenja web stranice pročitate opće uvjete korištenja, uvjete zaštite osobnih podataka i Informacije o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Zatvori' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.