Poučne priče
Tko umre prestaje živjeti, ali prestati živjeti ne znači umrijeti, kaže njemačka poslovica. Istu misao sadrži poruka uskrsnuća, po kojoj smrću Jednoga mnogi život dobivaju. Zato je blagdan Uskrsa toliko uvriježen u kršćansku vjeru i tradiciju da neki narodi, poput Rusa, svaku nedjelju nazivaju "voskrsenijem", a sam osjećaj slavljenja toliko ukorijenjen da ga ni najvulgarniji progon vjere nije uspio iščupati iz srca toga pobožnog puka.
Svaki posao ima smisao, pa i onda kad ne vidimo brz urod, i onda kad se sve čini beskorisnim i uzaludnim. Kao ljudi, kao kršćani, mi vjerujemo, na kraju krajeva, da treba u svoje ruke uzeti život onakav kakav jest. I onda kad je težak i tvrd, i onda kad se čini besmislenim i beskorisnim. Tu ne treba stvarati iluzije. Životni uspjeh nije prolazna predodžba.
Kada upoznamo sebe kakvi jesmo, kakve nas je Bog stvorio i kakvima smo sebe izgradili, takve onda nije teško prihvatiti. To je životna mudrost: Bog u meni nije udario temelje anđeoske savršenosti, niti mi je dao vlastitosti čistih duhova, već me oblikovao od obične gline, pa kad zapnem o svoje granice, ne treba zbog toga zdvajati.
U starim je knjigama nađena priča o djevojci koja je sa ženama pratila Isusa na Kalvariju. Bila je to tiha i povučena djevojka. U vijest da je Isus uskrsnuo odmah je povjerovala, nisu joj trebala ukazanja ni dokazi. Osjećaja je nevjerojatnu hrabrost te je, bez straha, po selima i gradovima propovijedala o Isusu.
Jednoga joj dana pristupi čovjek kojega su njezine riječi duboko dirnule. I upita je: "Reci mi, u čemu je tajna tvoje hrabrosti?"