Sedmoga dana kad je dovršeno stvaranje svijeta, Bog je proglasio slavlje. Sve istom stvorene životinje počeše tražiti najljepšu stvar koju će darovati Bogu. Vjeverice su ponijele orahe i lješnjake, zečevi mrkvu i biljno korijenje, ovce toplu i meku vunu, krave mlijeko i vrhnje. Mnoštvo anđela stalo je ukrug i pjevalo nebesku serenadu. 


U šumi na brdu bila jednom tri stabla. Razglabala o svojim snovima i nadama.

Prvo stablo reče: „ Jednoga ću dana, kako se nadam, postati kovčeg za blago. Bit ću ukrašeno zamršenom rezbarijom i svi će se diviti mojoj ljepoti.“

Drugo stablo na to će: „ A ja ću biti veliki brod. Nosit ću kraljeve i njihovu svitu i ploviti u sve krajeve svijeta. Snaga moga trupa svima će ulijevati sigurnost.“

Treće stablo doda: „ Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi. Svi će me vidjeti kako stojim na vrhu brda i govorit će da svojim granama dotičem nebesa.“


Kažu da je sv. Filip Neri često grmio protiv ogovaranja, a kako je imao smisla za humor, jednom je naredio jednoj ženi, poznatoj po toj slabosti, da ode kupiti u mesnici pijetla s time da ga pri povratku oguli i iščupa mu sve perje. Žena je bila ponosna što može poznatom propovjedniku učiniti uslugu, no kad je obavila dužnost, čula je svečeve riječi: "Sada se pak vrati u mesnicu i putem pokupi sve perje koje si počupala s pijetla." Žena se usprotivi: "Pa to je nemoguće jer je vjetar perje raznio na sve strane." Filip Neri opomene ženu i ostale slušatelje: "Ovo neka ti bude pouka jer se slično događa i s ružnim riječima o bližnjemu."


Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.