O SV. MARINI

Prema predaji, nakon smrti njezine majke, otac se povlači u samostan i s njenih 14 godina odvodi djevojčicu Marinu u samostan, predstavljajući je kao sina, te ona dobiva ime fra Marin. On odnosno ona, biva optužen,-a da je dijete imenom Felix, koje je začela jedna djevojka, njegovo/njezino, te ga/je izbacuju iz samostana.

Odgaja Felixa i zajedno s djetetom biva ponovno primljena u samostan, opet smatrajući je muškarcem.

Prije sahrane, otkriva se da je fra Marin žena i svi ostaju šokirani ali i u divljenju prema toj hrabroj svetici koja je priznala grijeh koji nije počinila i žrtvovala svoj život za drugoga.

SVETI JOSIP

Uoči Drugog svjetskog rata gospodin D’Aquisto, vlasnik cementare u Koromačnu dao je sagraditi kuću za svećenika i crkvu svetog Josipa u Koromačnu. I crkva i kuća nakon rata su nacionalizirane i preuređene. Najprije u kino dvoranu i društveni dom, a potom u upravnu zgradu Tvornice cementa Koromačno.

U sastavu crkve bio je i dvadesetak metara visok zvonik, koji je srušen uoči njena zatvaranja. Uzaludni su bili svi pokušaji Župe i Biskupije da se crkva i kuća vrate prvotnoj namjeni.

Godine 2003., dok je župom Skitača upravljao pok. vlč. Jakov Miličić, a dekan bio vlč. Željko Zec, došlo se na ideju da se na brdu Skitača u korizmi, 1. ili 2. nedjelje u 15 h, održi Križni put za cijeli labinski dekanat. Za vrijeme upravljanja don Ivana Mlikote, postavljeno je 14 drvenih križeva koji simboliziraju Isusovu patnju, muku, hod prema Golgoti i raspeće. Križni put završava na vrhu brda gdje je otprije postojao betonski križ kojega su mještani Skitače postavili za svoj blagdan Križevo (3. svibnja).

Tradicionalno se svake godine na tu korizmenu nedjelju okupi veći broj vjernika iz čitavoga dekanata a nakon pobožnosti Križnoga puta nastavlja se druženje u obližnjem Planinarskom domu. U slučaju nepovoljnih vremenskih prilika, Križni put se odgađa na neku drugu  korizmenu nedjelju.

Cijeli članak >