Labinski krizmanici hodočastili putevima bl. Miroslava Bulešića
U subotu, 8. veljače, osvanuo je lijep sunčan dan koji je bio naznaka kako će labinski krizmanici na hodočašću moći doživjeti ne samo značaj našeg blaženika u njihovim životima dok se pripremaju za sakrament Sv. Potvrde već i ljepotu prirode kojom smo prolazili. U programu naše biskupije je istaknuto kako u formaciju za Krizmu spada upoznavanje djela i žrtve osobe Miroslava Bulešića. 47 labinskih krizmanika je sa svojim župnicima posjetilo mjesta koja su na poseban način obilježena životom i mučeničkom smrću bl. Miroslava Bulešića.
Prva postaja nam je bilo selo podno Ćićarije, Lanišće, u kojem je 24. kolovoza 1947. god. ubijen svećenik Miroslav Bulešić koji je bio pratitelj delegata Sv. Stolice dr. Jakoba Ukmara, djelitelja sv.Krizme.
Predavanje o životu i žrtvi Miroslava Bulešića u crkvi sv. Kancijana i Kancijanile nam je održala gđa Marija Žmak i nakon toga smo krenuli u obližnji župni stan, mjesto okrutnog ubojstva našeg blaženika. Pozorno smo gledali dokumentarni film o Miroslavu i tadašnjim prilikama koje su obilježile poslijeratno komunističko razdoblje. Nakon zanimljivog predavanja uslijedila je okrjepa jer je bilo prohladno i osjetio se hladni ćićarijski zrak pa su dobrodošli topli čaj i slatkiši.
Sljedeća nam je postaja bio Pazin i posjet Pazinskom kolegiju gdje je bl. Miroslav bio podravnatelj. U autobusu smo molili jutarnje pohvale iz Časoslova uz zahvalu Bogu za vedar dan koji nam je dao.
U Pazinskom kolegiju smo imali priliku čuti informacije o ovoj poznatoj Klasičnoj gimnaziji što je za krizmanike bilo vrlo zanimljivo budući da se uskoro moraju odlučiti o svom srednjoškolskom obrazovanju. Nakon razgledavanja Kolegija i ručka, poslušali smo svjedočanstvo maturantice Lidije koja je mlade ohrabrila i potaknula na upis u ovu školu. U ime krizmanika Antonia i neprisutnog vlč. Boška, koji su imali rođendan, počastili smo se tortom. Nakon kratkog slobodnog vremena, vlč. Mirko Vukšić im je održao predavanje o mladenačkim brigama i kušnjama.
Okrijepljeni i tjelesno i duhovno, uputili smo se prema Svetvinčentu, rodnoj župi blaženika gdje nas je dočekao domaći župnik vlč. Darko Zgrablić. Govorio nam je o značenju Krizme i kako će primanjem tog sakramenta, kandidati za Krizmu postati zreli kršćani osposobljeni za svjedočenje svoje vjere.
Na putu prema Labinu, u atobusu, se održao mali kviz s pitanjima o životu blaženika a najuspješniji među njima su dobili prigodne nagrade.
Na hodočašću se moglo čuti kako mi u današnje vrijeme imamo slobodu primanja sakramenata dok je za vrijeme službovanja M. Bulešića to bilo zabranjeno i sprječavano zastrašivanjem pa čak i na fizički način.
Ovo se hodočašće tradicionalno organizira već godinama za labinske krizmanike te je ono poticaj u njihovim životima da shvate važnost i vrijednost sakramenata na primjeru blaženika Miroslava Bulešića kojim se diči naša Crkva. (LB)
Svjedočanstva nekih od krizmanika:
Anamarija: Najviše mi se svidio Pazinski kolegij jer je tamo sigurnost velika, raspoređeno je vrijeme za učenje, slobodno vrijeme, sviđa mi se ambijent. Hodočašće je bilo lijepo, malo je tužno ali poučno. Blaženik Miroslav Bulešić je bio hrabar i čistog srca.
Alessia: Bio je vrlo zanimljiv film u Lanišću, sve prikazano, ostaci njegove košulje, dio zida na kojem su tragovi krvi blaženika. Vrlo interesantno je bilo slušati koliko je ljudi branilo ulaz u crkvu, zašto se nije dopuštala Krizma. Drago mi je da sam išla na ovo hodočašće i radi toga što smo posjetili Pazinski kolegij a planiram se upisati u tu školu pa mi je stoga bila korisna informacija o tome. To je jedna od najboljih škola u cijeloj Hrvatskoj i sve je dobro organizirano.
Lucija: Bilo mi je jako lijepo. Miroslav je imao sretan život ali je ubijen jako mlad pa mi je to tužno i skoro sam počela plakati.
Lana: Svidio mi se Pazinski kolegij a Miroslav Bulešić je umro jako mlad a toliko puno je mogao još dati za Crkvu. Ja bih imala jako veliki kamen na srcu da znam da sam učinila neko veliko zlo pa ne znam kako je bilo onim ljudima koji su ga ubili.
Nicole: Priča o Miroslavu Bulešiću mi se najviše sviđala, kako smo vidjeli njegovu odoru, kako je to sve izgledalo i kako je svoj život posvetio Bogu.
