Komentar čitanja, 28. ožujka 2020.
Danas je trebao biti u Gračišću, po “Stazi svetog Šimuna”, križni put mladih Biskupije porečke i pulske. Izuzetan i kvalitetan događaj. Neće ga biti. Neće biti uopće nikakvog okupljanja mladih vjernika. Bit će doma kao i svi ostali. Neće čuti poruku spasenja, onu njima približenu, njihovoj dobi, njihovim specifičnim problemima. A mladi, koliko god bježali ispod autoriteta i pouke, ipak i jedno i drugo trebaju za svoj pravilan razvoj, da se imaju u svom mladenačkom buntu o što oprijeti, u što uprti i tako isplivati na površinu, dignuti glavu iznad problema. Jeremija u današnjem odlomku govori da mu “Jahve objavi”, te zna.
Što zna? Zna da mu zlo spremaju, da mu zlo kuju, dok je on naivan… kao mladi, toliko puta! Koliki mladi vjeruju da im prodavači zabave, glazbe, jela, pila, plesa, elektoničkih igrica, kladionica… žele dobro, a spremaju im zamku da ih iscrpe i onda iskorijene, da im se “ime više nikad ne spominje”? Žele li mladi poput Jeremije čuti Jahvu pa da znaju što im se sprema? Ili će radije sami voditi svoje bitke, npr. na internetskim stranicama dok ne polude, dok se ne razbole, dok se ne “sakriju u mišju rupu” izmučeni zlobom “mobingaša”?
Ps 7
Divno je slušati ovo pouzdanje u Boga pred napadom i prijetnjom neprijatelja koji je moćan i grozan, koji je vrstan tužitelj, a vjernik je sam nemoćan da se obrani. Vjernik se uzda u Boga. Bog mu je zaštita, Bog je pravedan sudac. Nisu nam prije svega neprijatelji ljudi, prije svega nam je neprijatelj đavao koji nas lukavo optužuje za grijehe i slabosti, a da se mi ne znamo braniti. Nekad to čini služeći se drugim ljudima, nekad napada direktno našu dušu, naše srce, našu savjest. Tu nas samo Bog može obraniti. Molimo zajedno s psalmistom.
Ev. Iv 7, 40-53
Neuki ljudi su u dobrodušnosti i neukosti nagađali, gledajući što čini i slušajući što govori, da je Isus netko velik – prorok, čak Krist, obećani Mesija… samo ih je zbunjivalo pogrešno zaključivanje o njegovu porijeklu… Pismoznance ljuti što je narod još uvijek, makar ništa ne shvaća, uz Isusa, pa kažu za nj da je “prokleta svjetina koja ništa ne razumje”. No, ni oni se nisu pokazali ništa pametniji, jer, iako su istraživali, nisu donijeli ispravan zaključak. “Slabo Božje, pametnije je od ljudi” – reći će sveti Pavao na drugom mjestu.
No, sad smo mi na redu, poštovani čitatelji: ne možemo ostati po strani pred ovom Božjom riječi. Crkva nas u ovoj korizmi vodi korak po korak naprijed prema vrhuncu, prema opredjeljenju za Isusa i njegovu stvar. Valja nam danas dati samima sebi odgovor: “Kad pogledam na sve što je Isus učinio u mom životu i s mojim životom (ako sam uopće progledao!), za koga ga ja držim? “Prorok je!” ili “Spasitelj!” ili “Smisao mog života!” ili “Dobrica!”ili “Revolucionar!” ili “Sporedan tip!”?
vlč. Blaž Bošnjaković