Komentar čitanja – Veliki utorak, 7. travnja 2020.
ČITANJA: Iz 49, 1-6; Ps 71, 1-6b.15ab.17; Iv 13, 21-33.36-38
Draga braćo i sestre, danas nam zborna molitva koju svećenik izgovara prije biblijskih čitanja kaže: “Svemogući vječni Bože, daj nam tako slaviti otajstvo muke Gospodnje, da primimo oproštenje grijeha”. Otajstvo muke Gospodnje je za nas slavlje, tako se za njega trebamo pripremiti i sa svom ozbiljnošću i vjerom ući u njega da primimo oproštenje svojih grijeha…
Nastavljamo slušati u prvom čitanju drugu pjesmu o Sluzi Jahvinom (Gospodnjem), gdje Bog navješta da će se proslaviti u životu svoga Sluge i zbog njegove vjernosti će ga “postaviti za svjetlost narodima, da spas moj budeš do nakraj zemlje.” Pjesma prije Evanđelja pjeva: “Zdravo, Kralju naš, Ocu poslušni, na raspeće vođeni kao janje na klanje!”
Ovih dana promatramo izbliza Isusovu osobu i njegov odnos prema Ocu Nebeskom. On – istobitan s Ocem, Riječ njegova, po kome je sve stvoreno i koji zajedno sa Ocem i Duhom Svetim sve drži, svemoćnom rukom svojom, uzdiže našu ljudsku narav u “nebesa”. Postaje poslušan, do smrti na križu. Do krajnjih granica…
U Evanđelju i danas vidimo kako Isus zapravo sam ulazi u tu borbu. Za stolom svojim učenicima objavljuje, a već ih je u više navrata pripravljao za svoju muku i smrt, da će ih jedan od njih izdati. To je učenike začudilo a može i nas… Može nam nekako pasti na pamet, ako Isus već ulazi u muku i smrt tako odlučno da ne sluša savjet učenika Petra koji mu govori: “To se tebi ne smije dogoditi!” što mi onda možemo ili trebamo učiniti? Ta njegova odlučnost da ostane poslušan Ocu do kraja, bez obzira koliko koštalo, povlači za sobom sve druge “sile”. Uključuje se sam Đavao da podjaruje, izvrće i smućuje službenu duhovnu vlast, kasnije narod pa i same učenike Isusove: “jedan će me od vas izdati!”
Svatko od učenika sam se treba odrediti, zauzeti stav. Juda je zaveden i odlučuje ići svojim putem a time je zapravo izmanipuliran i nesvjesno se svrstava u tabor neprijatelja Isusovih tj. samog Đavla. Pokazuje se i sva nerealnost, zapravo slabost svih drugih učenika koji nisu dorasli ovoj duhovnoj borbi, pa čak ni Petar. Isus ih prizemljuje govoreći Petru da sve zna ali da ga i dalje voli… ”Dječice, još sam malo s vama…”
Nadam se braćo i sestre da su u ovoj specifičnoj korizmi i vama pale maske s lica kao i učenicima: “Ne znate tko ste, bez mene ne možete učiniti ništa” ili “Ako se na mene ne oslonite, održat se nećete…”
Isuse Kriste, samo Ti si podnio gorku muku za sve nas i na križu položio svoj život. Nama, svojim učenicima, često slabima i bojažljivima, daj snage da križeve koji nam dolaze na put, prihvatimo i s Tvojom snagom mirno nosimo…
Bog vas blagoslovio!
vlč. Mirko Vukšić