Komentar čitanja – 20. travnja 2020.

O farizejima uglavnom govorimo ružno; ostavili su o sebi ružnu sliku u Evanđeljima, u predstavljanju sebe u odnosu na Isusa. Sam Isus im je uputio oštre riječi, tako da je za njih ostao pojam dvoličnosti ili licemjerstva kao nečeg što ih bitno karakterizira. No, kao što nikad nije sve samo crno ili samo bijelo, tako je i među farizejima bilo iskrenih tražitelja istine koji su se bili kadri poniziti da bi saznali istinu. O takvom čovjeku govori današnje evanđelje. Čovjek se zove Nikodem.

Ugledan je. A ipak dolazi po noći. Pritajuje se. Skriva se. Boji se. Dolazi i pita. Priznaje da Isusova djela svjedoče za njega da dolazi od Boga. Upravo onako kako je Isus i rekao farizejima: “Ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima koja činim. Ona svjedoče za me da dolazim od Oca.” Isus ne “filozofira” i ne daje Nikodemu naučne pouke, on mu kaže da se mora nanovo roditi i to od neba, odozgor, ako hoće biti Božji, član kraljevstva Božjega. Novo rođenje događa se po vodi i Duhu.

Na krštenju smo mi kršćani preporođeni po vodi i Duhu Svetomu. Što se vidi na nama ili u nama, našem ponašanju, u našim idejama – ono “što je rođeno od puti (tijela)” ili “što je rođeno od Duha”?

vlč. Blaž Bošnjaković