Komentar čitanja – Treća uskrsna srijeda, 29. travnja 2020.

I u današnjem evanđelju Isus govori o sebi kao kruhu koji je s neba sišao i koji ima trajnu, nepromjenjivu, neprolaznu i nekvarljivu vrijednost, takvu da tko jede taj kruh nema potrebe za drugim; tj. Isus ispunjava, hrani dubinsku čovjekovu glad i žeđ za smislom, potrebu za životnom snagom… Mnogi danas jedu “kruh života”, pričešćuju se a onda trče, svejedno gladni, drugamo u razne new-agevske prakse (transcedentalnu meditaciju, jogu) , trče u Indiju Sai Babi, trče Bruni Goeringu, Dragi Dumančiću… i kome još sve ne!

Trče od svećenika do svećenika, od propovjednika do propovjednika, od čudotvorca do čudotvorca… Zašto? Jer ne vjeruju istinski u Isusa, jer im On nije kruh života, On ih ne nasićuje, jer uopće u Njega ne vjeruju… jednako kao i Židovi. “No, rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.”- kaže Isus svojim slušateljima. Oni nemaju života vječnoga u sebi. Zato ne mogu trpjeti nikoga, zato traže nekoga tko će im “priznati da su u pravu, a onaj drugi nije”. Isus je sišao s neba da ih spasi, a oni traže drugog spasitelja… No, onomu tko vjeruje, Isus garantira spasenje jer toga mu je čovjeka dao Bog Otac. A Otac želi svima spasenje. Otac ne želi da se itko izgubi. Otac nebeski želi da Isus svoje uskrisi u posljednji dan na život vječni.

Dragi vjerniče, za kim ti trčiš? Kolike si već pohodio? Je si li se smirio, upokojio dušu svoju? Je si li našao (prepoznao!) kruh života ili ga još uvijek tražiš, makar si se možda do “corone” svaki dan pričešćivao?

                                                           vlč. Blaž Bošnjaković