Župa Šušnjevica proslavila svog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja
24. lipnja svake se liturgijske godine slavi blagdan rođenja sv. Ivana Krstitelja. Ovom je svetcu posvećena najzapadnija župa Labinskog dekanata – Šušnjevica. Svečano misno slavlje koje je započelo u 10:00 h predvodio je labinski kapelan don Stipe Breko a u koncelebraciji su sudjelovali braća Petrovići – vlč. Sandro i mlađi brat vlč. Drago te bivši dekan vlč. Milivoj Koren. Nakon sv. mise iskoristili smo prigodu da porazgovaramo s vlč. Sandrom koji je 13. svibnja obilježio 60 god. svećeništva.
Donosimo njegov osvrt na dugogodišnju svećeničku službu:
„Biti žive loze na Kristu trsu – U tebe se, Gospodine, uzdam (Ps)“
Ove se godine navršava 60-ta obljetnica početka moje pastoralne službe na području Porečke i Pulske biskupije u više župa na istočnom kraju Istarskog poluotoka. 22. siječnja ove godine u župi Navještenja Bl. Djevice Marije u Svetvinčentu na proslavi zaštitnika župe sv. Vincencija (đakona iz Španjolske) proslavio sam dijamantni jubilej uz dvojicu svojih kolega. Sv. Vincencije je dao lijepo svjedočanstvo vjere već na početku Crkve. Mučenici su bili poput sjemena koji su dali dobre plodove jer su bili loze na trsu Božjeg Jaganjca.
U ovom kratkom prikazu želja mi je posvjedočiti ljepotu odaziva na Božji poziv u krilu Katoličke Crkve Kristove koja ima svoje korijene utkane u slikovitom govoru crkvenih otaca – tumača Svetog Pisma.
U djetinjstvu sam zajedno s vršnjacima uz vjeronauk u školskim klupama rado sudjelovao na nedjeljnim popodnevnim pobožnostima u obližnjoj crkvi sv. Germana koji je krajem III stoljeća bio uhvaćen i od rimskog suda osuđen na smtnu kaznu radi vjere koju je baštinio od roditelja. Prema drevnoj predaji bio je pogubljen na sedmom km od arene na cesti prema rimskom naselju – današnja Valtura. Po završetku osnovne škole u rodnom mjestu Režanci, primio sam nakon svete Pričesti u župnoj crkvi (s kojom sam povezan svetim krštenjem 14. rujna 1937.) i sakramenat sv. Potvrde. Njega mi je podijelio Ordinarij mons. Rafaele Radossi iz Poreča. Na poticaj roditelja, rođaka i braće nastavio sam gimnaziju u tadašnjem kolegiju – Sjemeništu u Pazinu zajedno s 27 kolega iz raznih krajeva Lijepe naše, Slovenaca, Krćana i nekoliko Albanaca iz Prizrena i Janjeva. Maturu sam polagao 1956. god. i odmah se upisao na Visoku teološku školu u zgradi Biskupijskog Sjemeništa u Pazinu. Pri kraju završetka teološkog studija bio sam na odsluženju vojnog roka u Prizrenskom garnizonu u kojem su prije mene bili studenti teologije koji su nedužni bili osuđeni na zatvorsku kaznu od Vojnog sudišta u Prištini te časno izdržali kaznu u Nišu i Gradiški. Naši su odgojitelji zajedno s biskupom mons. Dragutinom Nežićem bili povezani s nama pa su nam slali pisma. U to vrijeme naš blaženik nadbiskup Alojzije Stepinac nevin je osuđen na 16 godina robije u Lepoglavi. Njegovu sličicu s osobnim potpisom ponio sam u Prizren a pokojna majka mi je dala svetu relikviju koju je dobila od štovatelja bl. Miroslava Bulešića i našeg profesora kanonskog prava i katehetike. Tu sam relikviju trajno nosio u džepu košulje. Jednom sam bio na raportu kod četnog starješine i ostao sam mu zahvalan da nisam predan Vojnom sudu u Prištini gdje su prije mene petorica bogoslova dobila kaznu zbog toga što su se opredijelili za duhovni poziv. Blaženicima Alojziju i Miroslavu sam zahvalan da se nisam pokolebao za vrijeme studija.
Nakon odsluženja vojne službe na Kosovu dovršio sam teološki studij u Pazinu i na molbu Ordinarija primio red đakonata prije Vazma 1962. god. i prezbiterata u rodnoj župi sv. Vinka 6. svibnja 1962. god. Misno slavlje proslavio sam 13. svibnja u katedrali sv. Tome u Puli. Misničku službu sam započeo u Sv. Nedelji do lipnja kada sam preuzeo službu u župi sv. Antona Kršan, sv. Jurja Plomin te sv. Hadrijana u Kožljaku do listopada 1972. god. Služba pastoralnog suradnika bila mi je dodijeljena u župi Marijina Uznesenja u Buzetu, sv. Jurja u Sovinjaku te sv. Roka u Črnici kod Buzeta. Ponovno sam preuzeo župu Plomin, Sv. Nedelju i Sv. Martin nad Rašom a na kraju mi je povjerena pastoralna služba u župi sv. Ivana Krstitelja do sada. U vrijeme nemoći i bolesti župnika Stipana Mišure bio sam pastoralni suradnik sve do njegovog preminuća 3.1.2021.
U vrijeme misničke službe doživio sam puno lijepih događaja od kojih osobito spominjem saziv i početak II vatikanskog sabora u vrijeme Dobrog pape Ivana XXIII te Pavla VI koji je dovršio veliko djelo za život Crkve.
Ovom prilikom trajno ostajem zahvalan Bogu za veliko djelo i brojne smjernice od kojih naša pokrajinska Crkva živi i trudi se biti vjerna Božjem djelu! Čini mi se da nismo dovoljno zauzeti u provođenju koje nam Sveti Sabor i Sinode donose lekciji divina, liturgijski život, pastoralni, katehetski, socijalni nauk Crkve, karitativno djelo od vremena papa prošlog stoljeća, našeg bl. Alojzija i bl. Miroslava. Potrebno je nastaviti s djelima naših Bratovština.“
