Hodočašće u Poljsku
Hodočašće za Poljsku… put dug 1050 km jedan smjer i mislio bi, Bože dragi daleko li je, a bilo je kao tren… Tri ujutro, kupim Massima i Ružu, a sa vlč. Vojchiecom idu Karla i Melani. Organizator hodočašća je župa Sv.Lucije i Sv. Jurja iz Starog Pazina, s našim bivšim župnikom vlč. Željkom Zecom. Četiri ujutro, a kao što je rekla i naša vodičkinja Margerita, a toliko osmijeha, to je i meni upalo u oko. Čitav put je bio tako lijep… predstavljanje, pjevanje, molitva, gitara, druženje,… a prošli smo Sloveniju, Austriju, Češku i evo nas u Krakovu u 19 sati, večera, odmor, sutra nas čeka još ljepše iskustvo.
Rudnik soli nije daleko od smještaja, hotel “Gracia” pa idemo pješke, spuštamo se škalinama, i ne samo da su rudarili nego su i bili umjetnici, radnici, nadareni radnici. Isklesano u soli – Sv.Kinga, zaštitnica rudara,kralj Kazimir, Kopernik, Snjeguljica i sedam patuljaka. Prava turistička atrakcija, i ugodno za biti, a asmatičare lijek. Na dubini smo od 135 m, isklesana velika predivna kapela, gje se održavaju mise, vjenčanja … prava umjetnost koju su nadareni radnici radili 70 god. i naravno tu je kip dragog pape iz soli. Vraćamo se liftom, penjat se je malo teže.
Obilazimo Krakov, kvart u kojem su živjeli Židovi ili kako Poljaci kažu Kažimiš, po kralju Kazimiru, koji im je dao te kvartove i nisu mu smetali jer su bili dobri biznismeni. Sinagoge,spomenici… i kako vodičkinja kaže da Izraelci obavezno dovode svoje mlade na ta mjesta, a bilo ih je i vidjeti. Mene interesira Sv. Ivan Pavo II ili Karol Wojtyla. On nakon mature 1938.g. dolazi u Krakov s ocem i dvoji između studija glume i filozofskog fakulteta, upisuje filozofski, nimalo ne zanemaruje crkvu, da bi se prehranio radi u kamenolomu i tvornici sode. Tek nakon očeve smrti 1942. god. razmišlja o studiju teologije. 1946.god. postaje svećenik, pa nakon dvije godine studija u Rimu 1948.god. vraća se u Poljsku i obavlja poslove župnika. Krakovski biskup postaje 1958.god. a pet godina kasnije nadbiskup, kardinal 1967.god. Ulica, odnosno kuća gdje je živio je nedaleko dvorca Vadel gdje je on i išao u kapelu moliti,i naravno tu je njegov kip. Idemo prema biskupskom dvoru, prolazimo preko parka u kojem su džambo fotografije Karola Wojtyle, skija, planinari, vozi kajak, druži se. Zaista je volio sport i tjelesnu aktivnost. Fotografije pokazuju običan život, ali su veoma simpatične. Kazali su nam da je neumorno i dugo u noć znao s prozora u svom biskupskom dvoru razgovarati s mladima. Zaista se mnogo davao.
Odlazimo na misu u svetište Sv. Faustine Kovalske, poljska misa, naši svećenici koncelebriraju. Treći dan odlazimo za Auschwitz i Wadowice. Auschwitz je sada pod izraelskom vlasti, tu dobivamo drugu vodičkinju, i napravila sam samo tri slike jer nisam mogla slikati. o je bolno mjesto za vidjeti. Sluša,a ne vjeruješ….
Vidjela sam ćeliju br.18, ćeliju Maksimilijana Kolbea, katoličkog svetca, poljskog franjevca konventualca, utemeljitelja Vojske Bezgrješne, čiji sam i sama član. Pročitala sam i knjigu čiji je naslov 16670. Zatvorenici su se u Auschwitzu označavali brojevima, a to je njegov broj. Bilo mi je posebno emocionalno vidjeti bunker
gladi u kojem je umro svetac, davši svoj život 14.08.1941.god. umjesto Franje Gajnovičeka. Nakon jednog bijega nekolicine zatvorenika, nacisti su nasumično za kaznu izabrali nekoliko zatvorenika da umru izglađivanjem. Maksimilijan Kolbe je dragovoljno preuzeo mjesto Franje Gajnovičeka. Kad sveto zrno padne, rađa strostruko.
Odlazimo u Wadowice, rodno mjesto Karola Wojtyle. Karol Wojtyla je rođen 18.05.1920.god. od majke Emilije i oca Karola. Njegova rodna kuća je sada muzej. I vidi se da je uvijek volio sport, glumio u kazalištu, a bio je i nogometni golman. Mjesto i stol, ne jako velik, s kojega je učio, gleda na crkvu, a vidjeli smo sve njegove svjedožbe s odličnim uspjehom. Crkvu i njegovu rodnu kuću djeli samo jedan prolaz. Crkva je u novije vrijeme obnovljena, uređena, isto tako i okoliš, po slikama se vidi da je to bila livada a sada je trg. Sa strana glavnog oltara je oltar Sv. Josipa i Božjeg milosrđa, njegova reklikvija u obliku plamena, klacalo gdje se njemu može moliti i Presveto stalno izloženo. Rekli su nam da je bio dijete nemirnog duha, pa ga je tata poslije mise vodio na krempite u obližnju slastičarnicu. Tu smo se i mi zasladili krempitama i vidjeli mjesto gdje su obično sjedili. Prije pričesti mu umire mama i na slici se vidi da je tužan, a tri godine kasnije umire mu i stariji brat Edmund. Nedaleko Wadowica je i svetište Gospe Kalvarijske, s tatom tu često hodočasti gdje mu tata pokazuje na Gospu i govori od sada će Ona biti tvoja majka.
Redovito su na misi i aktivan je pri crkvi. U Wadowicama, u crkvi gdje je kršten, pričešćen i krizman mi imamo misu, ma kao da je papa s nama, jako lijepo. Četvrti dan idemo za Čestohovu, Jasnu Goru. .Jasna Gora je pavlinski samostan sa crkvom i ujedno najveće poljsko marijansko svetište. Svetište je zaista veliko. Mene posjeća izgedom na naš Trsat. Uz zidove obješeno mnoštvo štaka ljudi koji su ozdravili po njenom zagovoru, krunica… sve je pozlaćeno zlatom koji su sami vjernici darovali. Jako je zanimljivo da Gospa Čestohovska ima 12 haljina i 6 pari kruna, a u sklopu svetišta je i muzej kruna i haljina koji su poklonjeni kao zavjetni darovi. I ovo je zanimljivo od 12-15 sati spušta se zastor preko gospine slike, jer kažu da se i kraljica mora odmoriti. Iako je bio radni dan svetište je bilo puno vjernika, te se mogla osjetiti snažna vjera. Tu imamo misu u kapeli Sv. Ivana Pavla II, znači prati nas njegov zagovor.
Da ću otići na hodočašće, bilo koje, nisam planirala, a kamoli za Poljsku, a pet puta sam planirala, ili se nije javilo dovoljno ljudi ili više nije bilo mjesta, a za ovo hodočašće me nazvao vlč. Koren i reko upisana si za hodočašće u Poljsku, dvadeset dana prije polaska na hodočašće. Nemoguće, jer treba dobiti godišnji, pa financijski, ne, .. pomolila sam se dragom Papi da da znak i sve se posložilo. Čovjek snuje, a Bog određuje.
Od srca želim i tebi, dragi čitatelju, njegov zagovor. (DR)
