U sunčano subotnje jutro, 8. ožujka 2025. godine, skupina prvopričesnika Labinskog dekanata, zajedno s ponekim roditeljem, katehisticama i svećenicima, krenula je na hodočašće prema Ježenju, rodnom mjestu biskupa Jurja Dobrile. Okupljanje je započelo u ranim jutarnjim satima, a točno u 9 sati autobus je krenuo iz Labina, s djecom koja su nestrpljivo iščekivala sve što ih čeka na ovom posebnom putu. Ovo hodočašće bilo je prilika ne samo za duhovnu obnovu već i za druženje i nova prijateljstva.

Put do Ježenja prošao je u veselom raspoloženju. Iako je bilo rano jutro, svi su bili puni energije i uzbuđeni zbog dana koji je bio pred njima. U 10 sati stigli smo u Ježenj, malo, ali povijesno značajno selo, gdje smo u crkvi svete Lucije imali svetu misu. Misa je bila središnji dio hodočašća, a prvopričesnici su aktivno sudjelovali u liturgiji, pjevajući pjesme koje su pripremili s vjeroučiteljima.

Nakon svete mise, djeca iz župe svete Lucije pripremila su kratki, ali dojmljiv program koji je uključivao recitacije i malu predstavu. Djeca su se iznimno potrudila, a publika, koja je uključivala hodočasnike i domaće mještane, bila je oduševljena. Na kraju programa uslijedio je pljesak koji je nagradio trud i marljivost malih izvođača.

Sljedeća postaja našeg hodočašća bila je rodna kuća biskupa Jurja Dobrile. Ondje nas je dočekala gđa. Mirjana Ferenčić koja nam je ispričala zanimljive detalje iz života biskupa Dobrile. Doznali smo da je Dobrila bio veliki domoljub i zagovornik obrazovanja, posebno među siromašnima, te kako je svojim radom uvelike pridonio razvoju crkvenog i društvenog života u Istri. Djeca su sa zanimanjem slušala o životu biskupa, a posebno ih je dojmilo to što je Dobrila bio čovjek iz malog sela poput Ježenja, ali je svojim trudom i vjerom postao značajna osoba u povijesti.

Nakon posjeta kuće biskupa, uputili smo se prema društvenom domu u Ježenju, gdje su nas domaćini dočekali s pizzama i cedevitom. Djeca su bila oduševljena ovim obrokom, a nakon ručka uslijedilo je vrijeme za igru i druženje. Veseli žamor ispunio je igralište pored doma, a djeca su iskoristila svaku priliku za trčanje, igre i zabavu. Odrasli su u međuvremenu razgovarali, razmjenjivali dojmove i uživali u opuštenoj atmosferi. Bila je to savršena prilika za sve da se malo odmore i uživaju u neformalnom dijelu dana.

No, hodočašće nije završilo samo na igri i zabavi. Nakon odmora, krenuli smo prema vrhu brda gdje se sastaju općine Sveti Petar u Šumi, Tinjan i Pazin. Ovaj uspon, iako fizički najteži dio hodočašća, ipak je pružio priliku da se još više povežemo s prirodom i s osjećajem duhovne prisutnosti koja nas je pratila tijekom cijelog dana. Na vrhu nas je dočekao predivan pogled na okolni krajolik, a tu smo nastavili s igrama. Djeca su se slobodno kretala i uživala na otvorenom prostoru, dok su odrasli razgovarali o važnosti ovakvih hodočašća za djecu.

Sve se završilo ispred križa koji su podigli mještani na vrhu brda. Tamo smo se pomolili, zahvalivši Bogu za ovaj prekrasan dan ispunjen vjerom, radošću i zajedništvom. Molitva ispred križa bila je savršen završetak našeg hodočašća, a svi smo osjećali unutarnji mir i zahvalnost.

S puni srca i s mnoštvom dojmova, u kasnim poslijepodnevnim satima, krenuli smo natrag prema Labinu. Ovo hodočašće nije bilo samo izlet, već iskustvo koje će djeca, ali i odrasli, dugo pamtiti. (JV)