Duhovne misli
Izvor: M. Basilea Schlink – Otac utjehe
DUHOVNA MISAO 1.:
Božja ljubav pokazuje nam se velikom i snažnom, pošto se Bog objavio, govorio i očitovao svoju volju. On kaže što trebamo činiti, što je za naše dobro. Zato ništa tako ne žalosti njegovo srce kao kada ne poštujemo njegove riječi i njegove zapovijedi. Tko Boga ljubi, ozbiljno shvaća njegove zapovijedi i naređenja i prema se njima ravna. Doživjet će: činiti Božju volju donosi mu sreću i spašava ga, jer dolazi od Božjeg srca, koje je ljubav i želi nam samo dobro.
DUHOVNA MISAO 2.:
Ne omalovažavaj dane u kojima se ništa naročitog ne događa. Ne omalovažavaj ni male mogućnosti, malu snagu. Bog ljubi maleno, sićušno – Betlehem, mali narod „crvića Jakovljevog“ (Iz 41,14). On ti poručuje: Iz malenog će postati velik narod. To je zakon u Božjem kraljevstvu. Tko u običnim danima hoda ponizno i vjerno, i u malome je vjeran, Gospodin će ga postaviti nad mnogima. Iskusit će velike stvari i moći će djelovati.
DUHOVNA MISAO 3.:
Osjećaš svoju nutarnju smrt. Možda si dugo uzalud Boga molio da ti dade novi nutarnji život. Ali, budi siguran, budući da je On ljubav, poklonit će ti takav duhovni život. On samo čeka da pođeš putem na kojem će ti moći dati novi život. U žrtvi leži život. Ovisno o tvojem žrtvovanju bit ćeš živ. Zato počni Bogu nešto darivati. Žrtvuj mu nešto svojeg vremena, svojeg novca, stvari ili ljudi za koje si vezan i gle – bit ćeš življi, pun radosti koju će ti Bog dati.
DUHOVNA MISAO 4.:
Kažeš: Kocka je već bačena. Ono čemu sam se nadao, za što sam se zauzeo, nije donijelo uspjeha. Ali ti možeš, i nakon što je kocka pala, još sve preokrenuti. Prizovi Boga u svojoj nevolji! Njegova ljubav zna savjet i kaže ti, kako tvoje osjećanje može postati pobjedom. To se događa prizivanjem pobjedonosnog imena Isusa. Prizovi to ime dok si u očajanju i Isusova će ti pobjeda sve djelotvorno promijeniti.
DUHOVNA MISAO 5.:
Kad se dijete povrijedi ili ima bilo kakve jade, očekuje od svog Oca da ga uzme u naručje i tješi. Koliko više bismo morali mi u takvoj situaciji računati na našeg nebeskog Oca, čija ljubav tisuće puta premašuje ljubav zemaljskih otaca. U Isusovoj riječi: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni i ja ću vam dati odmor!“ (Mt 11,28), svijetli nam nešto od Očeve ljubavi. Tko dođe, iskusit će obilato osvježenje.
DUHOVNA MISAO 6.:
Osjećaš da ne možeš ići putem kojim te Bog vodi i da je to iznad tvojih snaga. Bog ne stavlja svojoj djeci više tereta nego što mogu podnijeti. Ako ti je put naročito težak, onda je njegova ljubav već pronašla posebne milosti, blagoslove i pomoć. Zato idi putem do kraja. Na cilju te očekuje veličina i slava. Ne gledaj na put, već na cilj! Put je kratak i prolazan. Na cilju ostaješ vječno. Tamo je radost i slava.
DUHOVNA MISAO 7.:
Kažeš: Nemam darove, nemam sposobnosti niti snage. Ne mogu ništa, i nizašta nisam sposoban. Gospodin ti poručuje: tada je došao moj čas, u kojem mogu djelovati. Ne dijelim svoju moć s ljudskom moći. Očitujem svoju moć na onome, koji ne može ništa sam od sebe. Na njemu se može odraziti moja sila. Zato se hvali svojom nesposobnošću i slabošću i Božja sila djelovat će u tebi.
DUHOVNA MISAO 8.:
Ni jednoj ljubavi nije se vratilo tolikim zlom, nijedna ljubav nije bila tako razočarana kao ljubav nebeskog Oca. Ni jedna ljubav nije naišla na tako malo uzvraćanja ljubavi, ni jedna ljubav, ni trud odgoja jednog oca nije iskusila tako bogato odgovor protivljenja i prkosa, kao ljubav nebeskog Oca. Zato bi najviše radosti trebalo učiniti Božjem srcu. To je životni cilj i smisao za koji se isplati živjeti.
DUHOVNA MISAO 9.:
Bog vrlo rijetko dozvoljava svojoj djeci da unaprijed vide veći dio puta. On im dozvoljava da vide samo najbliži dio puta, kojeg moraju proći. Zašto? Zato što je najbolji način da se nauče vjeri i njeguju je kada naiđe mrak na predstojećem putu. Budući da nas Bog ljubi, želi nam dati krunu vjere. Zato nam mora dati takve mogućnosti, kako bi se vježbali u vjeri.
DUHOVNA MISAO 10.:
Mi pričinjavamo Božjem očinskom srcu bol, iako se nazivamo Njegovom djecom, jer često puta djelujemo svojevoljno, bez njega. Želimo sve činiti sami, vlastitim silama, mogućnostima, darovima i mislimo da se moramo sami brinuti za našu sigurnost. Pri tom gubimo najvažnije. Gubimo živo zajedništvo s našim nebeskim Ocem, njegovim srcem – svakodnevne dokaze njegove ljubavi i pomoći. Tako ostajemo uskraćeni njegovih dokaza ljubavi, siromašni, prividno bez Božje pomoći, koju nam u mnogim nevoljama samo On može dati.