Autor: Župe Labin Donji

Korizmeni izazov

Korizma poručuje: trpljenje je privremeno, kao što ni Gospodin nije trajno ostao u Getsemaniju ni stalno na Golgoti. Svanulo je uskrsno jutro. Zato vrlo slikovito djeluje poruka biskupa Bella, koji u svojoj poruci podsjeća na susret u staroj katedrali u Molfetti, gdje je na sakristijski zid naslonjeno zamijetio veliko raspelo, skinuto iz katedrale radi restauracije, s upozorenjem podno križa: “Privremeni smještaj”. Čini se da nema sretnije formule da se opiše smisao i uloga križa kao metafore našega trpljenja: Ne samo Gospodinov križ, već i naš, tvoj i moj križ, nisu stalno rješenje. Zato se ohrabri i ti, koji si možda prikovan uz kolica ili bolesnički krevet. To je samo “privremeni položaj”! Dok nam traje korizma života, nekome dulje, nekome kraće, ali sigurno svakome traje, neka nam često odjekuje pametni savjet libanonskoga refleksivca i pjesnika Halila Džubrana: “Kad biste se znali diviti u srcu svakidašnjih divota života, bol bi vas manje…

Biti ranjiv – meditacija

Gospodine, o tebi govori prorok: “Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama.” Radi nas si tako smrvljen. Slika tvog obeščašćenog tijela pokazuje kakva je moja duša koja je ipak bila stvorena na Božju sliku.

Teško je nositi križ

Bio neki siromašan i jednostavan čovjek. Uvečer, nakon zamornog rada, vraćao se kući slomljen i neraspoložen. Zavidno je promatrao ljude koji su se vozikali automobilima ili sjedili u baru pijući pivo. “Njima je dobro”, gunđao je čovjek u tramvaju, stisnut i bez daha. “Oni ne znaju što znači trpjeti. Kad bi imali moj križ da ga moraju nositi!” Bog je s mnogo razumijevanja i strpljenja slušao svakidašnje jadikovke siromašnog čovjeka. I jedne večeri dočeka ga pri povratku kući. “O, to si ti, Gospodine!” reče čovjek iznenađen. “Nemoj me prekoravati. I sam znaš kako je težak križ koji si mi navalio na leđa.” Gospodin se blago nasmiješi: “Dođi sa mnom. Dat ću ti mogućnost da izabereš drugi križ.”

Započinje korizmeno bdijenje Inicijative 40 dana za život

Korizmena akcija Inicijative 40 dana za život, pod geslom “Uzmi svoj križ i idi za mnom!”, započinje na Pepelnicu, 17. veljače, i traje do Cvjetnice, 28. ožujka. Svakoga dana će članovi Inicijative bdjeti uz molitvu kraj Doma zdravlja Labin u vremenu od 6:00 do 18:00 h. Ukoliko se želite pridružiti molitvi, nazovite kontakt osobu Elviru na mob. tel. 091/ 169 8038. Čistom srijedom započinje korizma, vrijeme kada smo na osobit način pozvani na odricanje, post, molitvu, djela ljubavi, tjelesna i duhovna djela milosrđa. Jedno je od duhovnih djela milosrđa – Za žive i mrtve Boga moliti! pa iskoristimo što kvalitetnije i plodonosnije vrijeme koje nam Bog daje.  

Poslanje

Nakon dugogodišnjeg zajedničkog života u učenju i meditiranju, trojica učenika napustila su svojega starog učitelja i krenula u svijet da izvrše svoje poslanje. Deset godina kasnije, sva trojica su se vratila da posjete učitelja. Stari pustinjak ih zamoli da sjednu jer bijaše tako onemoćao da se nije mogao pridići. Svaki od učenika pričao je svoja iskustva. “Ja sam”, reče prvi ponosno, “napisao nekoliko knjiga koje su prodane u milijun primjeraka.”

Blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnica

Blagdan Prikazanja Gospodinova (Svijećnica) slavi se 2. veljače, četrdeset dana nakon Božića. Prema starom Židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno niti ući u prostore Hrama dok ne prođe četrdeset dana nakon rođenja sina. Tog propisa držala se i Marija. Zakon je također propisivao da nakon četrdeset dana majka prinese za žrtvu jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića. Prema evanđelju, taj su obred također izvršili Josip i Marija, koji su prikazali Isusa u Hramu u Jeruzalemu. Dok su bili ondje, Isusovi roditelji su susreli čovjeka imenom Šimun, kojega evanđelje opisuje kao čovjeka „pravedna i bogobojazna“ i kao nekoga koji je iščekivao vrijeme kada će spasenje doći Božjem narodu u Izraelu. Kada je Šimun ugledao dijete Isusa uzeo ga je u svoje naručje i rekao:

Vrijednost

Neka je gospođa kupila nadasve ružan pokrivač. Uzela ga je iz očaja, plativši za nj pet eura u trgovini rabljenih predmeta. Svaki put kad je njime prekrivala krevet, ispunio bi je nepodnošljiv osjećaj prezira. Jednoga je dana, listajući neki katalog, slučajno u kolekciji poznatog modnog stručnjaka, ugledala isti takav pokrivač po cijeni od tristo eura! Od tada je i njezinu pokrivaču porasla vrijednost. Gledala ga je drugim očima. Što god mislio o sebi, u Božjim si očima uvijek visoko cijenjen.

Župa Rabac dodijeljena duhovnoj skrbi vlč. Mirka i vlč. Boška

Dragi župljani, kao što znate, umro je naš vlč. Stipan Mišura, dugogodišnji župnik Rapca. Svima nam, već sada, nedostaje a posebno župljanima Rapca. Zbog nedostatka svećenika, mons. biskup Dražen Kutleša imenovao je mene za župnog upravitelja, te vlč. Boška Čatlaka za župnog vikara. Učinit ćemo sve, što je u našoj moći, da župljani Rapca imaju adekvatnu duhovnu i pastoralnu brigu u svom kršćanskom rastu. Molimo župljane svih šest župa da imaju strpljenja i uviđavnosti te budu otvoreni za pomoć u svim župnim aktivnostima. Molite za nas. (vlč. Mirko Vukšić)

Zahvala rodbine pok. vlč. Stipana Mišure

Dana 3. siječnja 2021. god. otišao je u kuću Gospodnju vlč. Stipan Mišura, župnik župe sv. Andrije u Rapcu. Tim povodom iskazujemo zahvalnost vjernicima Rapca i Labinskog dekanata, koji su predvođeni subraćom svećenicima i preuzvišenim biskupom u miru Ivanom Milovanom ispratili misnim slavljem pokojnog župnika, iz crkvice u Rapcu za njegovu rodnu Kandiju. Posebno hvala onima koji su ga tijekom bolesti svakodnevno prevozili na liječničke tretmane, potom njegovali i tješili u kući. Svi će se oni, bez navođenja imena, prepoznati u ljubavi za koju zna samo Bog. Cijeneći sve upućene sućuti, kao priznanje za njegov rad, upućujemo molitve za njegov ulazak u kuću Gospodnju uz blagoslov njegove župe i cijele Labinštine. Rodbina

Prikupljene namirnice, popluni i deke odvezeni u biskupijski Caritas

U akciji dekanatskog Caritasa, koja je započela 28. prosinca 2020. god., prikupljalo se nekvarljivu hranu, higijenske potrepštine, deke, poplune, grijalice i radijatore. U srijedu, 13. siječnja 2021. god. ova je akcija privedena kraju te se u petak, 15. siječnja, sve prikupljeno odvezlo u skladište biskupijskog Caritasa u Pazin. Odatle će pomoć za ugroženo stanovništvo nastradalo u potresu na Baniji biti prevezena u Caritas Sisačke biskupije. I dalje se nastavlja sakupljanje novčanih sredstava u škrabicama koje su postavljene za tu namjenu u crkvama. Svoj prilog možete dati i pozivom na broj Hrvatskog Caritasa 060 90 10. Osim financijskih i materijalnih sredstava, braća i sestre iz ugroženih područja su potrebni naših molitava. Prikazujmo ih Gospodinu da im podari snage i milosti da izdrže sve nevolje i kušnje u kojima se nalaze.  

Male dragocjenosti

Za austrijskog pjesnika Rainera Mariju Rilkea pripovijeda se da je, dok je studirao u Parizu, svakodnevno na putu do fakulteta s kolegicom prolazio uvijek istom ulicom. Na jednom uglu svakog je dana sjedila neka starica koja je od prolaznika prosila milostinju. Rilke je prolazio ne obazirući se, kao da je ne vidi. Kolegica je ipak koji put znala posegnuti u džep i udijeliti sitniš. Začuđena što mladi pjesnik ne reagira nikada, upita ga zašto ne udijeli ništa sirotoj starici. “Trebali bismo dati nešto iz srca, a ne iz džepa”, odgovori pjesnik. Sutradan Rilke uze iz vrta tek procvalu ružu i prolazeći kraj starice nježno položi mirisni pupoljak u njezinu već ukočenu ruku. Starica se iznenadi, pogleda pjesnika, podigne se, uzme mu ruku i toplo je poljubi. Zatim odšepa stišćući ružu na grudima… Nije se pojavila tjedan dana. Nakon toga starica se opet nađe na istom mjestu, tiho i smjerno proseći…

Ispraćaj pokojnog svećenika Stipana Mišure

– iz crkvice sv. Andrije u Rapcu, u Kandiju (Bugojno) – rodno mjesto pokojnika U ponedjeljak, 3. siječnja, izdahnuo je, shrvan neizlječivom bolešću, vlč. Stipan Mišura, župnik župe sv. Andrije u Rapcu. Svečani ispraćaj upriličilo je mnoštvo vjernika i prijatelja s Labinštine koji su se okupili ispred crkvice sv. Andrije, uz treptaj svijeća, stručke cvijeća i molitve misnog slavlja, gdje su, oko žrtvenog stola, stajala njegova brojna subraća svećenici i biskup u miru preuzvišeni gospodin Ivan Milovan.

Najave