Autor: Župe Labin Donji

Uvid – priča za razmišljanje

Svećenik je razgovarao s prijateljem, uvjerenim ateistom, o vjeri. “Dobar si čovjek i drag prijatelj, zašto ne postaneš kršćanin?” upita svećenik. “Ako je biti kršćanin ono što ti tvrdiš, zato nemam snage. Ako je kršćanstvo ono što vidim oko sebe, onda uopće nisam zainteresiran.” Neki turist je stigao u grad. Vozeći se u taksiju, promatrao je brojne crkve u ulici kojom je prolazio. “Stanovnici ovoga grada jako vole svoga Boga”, on će vozaču. “Koliko vole Boga, ne znam. No pouzdano znam da jedni druge ne vole”, odgovori vozač. “Istinski gluh je čovjek koji ne želi vidjeti”, govorio je Lao-Ce. Ljudi danas ne slušaju ušima, slušaju očima. Što ljudi vide kada promatraju “kršćane”? Bruno Ferrero

U Africi ljudi umiru od gladi

Nagomilavanje hrane u prvom krugu koronavirusa i poziv mnogim zemljama da se godišnji odmori provedu u vlastitim zemljama pokazatelj je našega osobnoga i društvenog egoizma. Koliko god situacija u svijetu bila teška i opasna, koliko god posljedice koronavirusa bile katastrofalne, u Africi je situacija nemjerljivo teža i za cijelo čovječanstvo sramotna. Tako u većem dijelu svijeta ljudi umiru od posljedica koronavirusa, a u Africi umiru od gladi. Potresna su pisma i vapaji naših misionara za pomoći. Podsjećaju nas da većina njihovih vjernika živi od svakodnevnih nadnica i rada u polju, a zbog koronavirusa zabranjeno im je izići iz trošnih kućica bez struje, vode i osnovnih uvjeta za život.

Pod zaštitom Gospe Karmelske

Na blagdan Gospe Karmelske, 16. srpnja 1998. god., na inicijativu mons. Vilima Grbca (tadašnjeg župnika) osnovana je Konferencija Gospe Karmelske Labin koja čini suštinu Udruge Sv. Vinka Paulskog. Ona već 22 god. hoda njegovim stopama. 2004. god. smo mi članovi Konferencije, uz mnoštvo vjernika, krenuli put Duhovnog centra otaca karmelićana na Krku u želji da se stavimo pod Gospinu zaštitu. Primili smo škapular (vrpcom povezane sličice Srca Isusova i Gospe Karmelske koje se nose oko vrata) kao znak našeg nastojanja da nasljedujemo Krista poput Marije, znak Marijine zaštite koji hrani našu nadu u susretu s Gospodinom prema životu vječnom.

U spomen na vlč. Josipa Zovića

Vlč. Josip Zović je bio istarski svećenik, rođen 18. veljače 1946.g. u Sv. Petru u Šumi u mnogobrojnoj obitelji. Kao mladomisnik je službovao u župama Tupljak i Krbune gdje sam ga, kao osmogodišnja djevojčica, imala čast upoznati.  Tada je nas, grupu djece, pripremao za sakrament prve pričesti. Žar za Isusom i ljubav Božju koja je već tada izvirala iz njega prenio je na nas, svoje prvopričesnike. Vrlo smo rado odlazili na nedjeljne sv. mise u crkvicu Sv. Bartula u Tupljaku. Ti su naši radosni susreti s Gospodinom bili isprepleteni i susretima s voljenim svećenikom. Nakon par godina prekida se naše zajedništvo ali duhom naš je velečasni uvijek bio uz nas, svoje prve prvopričesnike.

Prve Pričesti u Podlabinu, G. Labinu i Sv. Martinu

U nedjelju, 28. lipnja, prvi su puta primili Isusa pod prilikama kruha prvopričesnici župa Gospe Fatimske – Podlabin, župe Rođenja Marijina – G. Labin te župe Sv. Martina iz Sv. Martina. Neka ih taj susret potakne na često primanje Isusa u Euharistiji te radosno druženje s Njim. 

“Dobri stari Benedikt”

Čovjek čiji amblem danas mladi rado nose o vratu: posebni križ ugraviran u medalju s jedne strane i reljefom njegova lika s druge strane, sve ispunjeno zagonetnim slovima, živio je u sličnom vremenu današnjem. Vremenu velike nesigurnosti, vremenu raspada jednog snažnog političkog sistema, vremenu raspada sigurnog društvenog sistema, vremenu kad sve propada… propada Zapadno rimsko carstvo, propada društvo… mnogi misle da nastupa kraj svijeta …sve se ruši: i politika i moral… pa i crkveni su službenici zaglibili u ovozemaljštinu… katastrofa!!!

Susret molitelja u atriju crkve Gospe Fatimske

Bio je to susret svih onih koji su za vrijeme proljetne kampanje pridonijeli kulturi života u našem gradu. Odazvalo se četrnaest od dvadeset molitelja različitih dobnih skupina. Susretu su prisustvovali i naši duhovnici koji su uz nas tada molili za NEROĐENE. Skromna zakuska je kratko trajala ali zato vrlo sadržajna, prisjećajući se minulih dana koja su nam ostala u nezaboravnom sjećanju.

Oganj

Šestero ljudi slučajno se našlo u mračnoj hladnoj noći na pustom otoku. Svatko je u ruci imao komad drveta. Na otoku, izgubljenu u magli Sjevernoga mora, drugoga drveća nije bilo. U sredini je tinjala slaba vatra, jer je dugo nitko nije podložio. Studen je postala nepodnošljiva. Među ljudima koji su okruživali vatru bila je žena koja je vidjela kako slabi plamičak obasjava lice tamnoputa doseljenika. Žena je još čvršće stegnula svoj komad drveta. Zašto dati svoje drvo da bi se ogrijala danguba koja je iz neke daleke zemlje došla krasti posao i kruh? Čovjek koji je uz nju stajao prepoznao je u drugome člana protivničke stranke.

Sestre Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog posjetile župu Marcilnica

Na blagdan Presvetog Srca Isusova župu Marcilnica posjetile su tri sestre milosrdnice iz Rijeke. Među njima je bila i s. Veronika Popić s kojom smo razgovarali nakon svete mise. Ona je voditeljica Centra za beskućnike u Rijeci te obnaša dužnost predsjednice Udruge Depaul Hrvatska. Upoznala nas je s Družbom i karizmama Družbe.

Proslava Srca Isusova na Marcilnici – „Jedina prava ljubav je Krist Raspeti“

U petak, 19. lipnja, proslavljen je blagdan Presvetog Srca Isusova u istoimenoj župi na Marcilnici. Sv. misa ja započela procesijom iz crkve prema oltaru koji je za tu prigodu postavljen na podiju u obližnjem dvorištu. Stotinjak vjernika se okupilo kako bi sudjelovanjem na sv. misi iskazalo hvalu i slavu Presvetom Srcu Isusovu koje se predalo za svakog čovjeka. Svečanu svetu misu, u koncelebraciji petorice svećenika, predvodio je vlč. Vladimir Brizić. Svojim dolaskom su nas obogatile tri časne sestre Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog i četiri članice Udruge Sv. Vinka Paulskog iz Rijeke. Nakon uvodnih riječi domaćeg župnika vlč. Blaža Bošnjakovića, svoje svjedočanstvo je iznijela s. Veronika Popić.  

Tijelovska procesija u Labinu

Tijelovo, punim nazivom svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Blagdanom Tijelova želimo obnoviti svoju vjeru u osobu Isusa Krista, Bogočovjeka. „Želimo se ponositi i ići za tobom Isuse, da te hvalimo, da te slavimo!“ rekao je dekan vlč. Mirko Vukšić na samom početku Tijelovske procesije. Nakon pjesme „Svet, svet, svet“ krenula je procesija iz crkve Rođenja BDM . Na čelu je bila kadionica zatim križ, ministranti s laticama cvijeća, svećenici, Presveti Oltarski Sakrament pod nebnicom, pjevači te ostali vjernici.

Davanje bez računice

Jednom je, kaže priča, neki ministar sjedio na rubu gradskog vodoskoka, pa je milovan toplinom jesenskog sunca, zadrijemao i pao u vodu. Prolaznici su mu nastojali pomoći pružajući ruke: “Daj ruku!” vikali su. Ali on nije htio ni čuti i nije htio prihvatiti pružene ruke. Tada se nađe tamo i čovjek koji je poznavao ministra te im kaže: “Ljudi, čovjek je od rođenja naučio samo uzimati i primati, pa ne zna što znači riječ davati.”

Najave