Kontakt

Autor: Župe Labin Donji

Župe Labin Donji > Articles by: Župe Labin Donji

Sakralni objekti

Crkva svetog Nikole biskupa nalazi se u Drenju. Izgrađena je u baroknom slogu i obnovljena 1996. i 2009. godine. To je mala crkva s preslicom i jednim zvonom na pročelju. Oltar je crkve zidani, s retablom i drvenim kipom sv. Nikole.

Župna kateheza

Vrijeme i mjesto sastajanja grupa prvopričesnika i krizmanika iz župe Presvetog Srca Isusova u Marcilnici, Labinski dekanat.

Zanimljivosti

O samostanu sv. Franje u Labinu, koji je oko tri stotine godina ponizno stajao podno grada Labina, skoro jednu milju udaljenosti od središta staroga grada, danas se gotovo ništa ne zna, a tek nedavno otkriveni zapušteni ostatci samostanskih zidova svojim tragovima mogu pridonijeti da se odredi nekadašnje mjesto crkve i samostana. Ipak, ponešto u nekim objavljenim radovima, a mnogo više u povijesnoj dokumentaciji Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca, pohranjenoj u njezinu Provincijskom arhivu u Zagrebu, susrećemo podosta podataka i informacija o tom samostanu i njegovim žiteljima.

Radio emisije

EMISIJA RIJEČ VJERE RADIO LABIN NEDJELJA U 13:00 h Ekipe: svećenik, voditelj, čitač, vjeroučitelj 1. Ekipa: vlč. Josip Peteh, Dajana Brumnić, Dina Predrag 2. Ekipa: vlč. Blaž Bošnjaković, Iva Rukavina, Vesna Mikleušević 3. Ekipa: vlč. Janez Barborič, Zdenka Milevoj, Antea Čekada, Goran Saina 4. Ekipa: Hrvoje Bolfan, Barbara Pindulić, Lucija Miletić, Manuela Malinarić 5. Ekipa: vlč. Wojciech Wlazlo, Jasna Ružić, Milenka Zakrajšek, Paola Širol 6. Ekipa: vlč. Mirko Vukšić, Loreta Blažina, Antonio Lazarić, Dolores Jenkel 7. Ekipa: Siniša Novak, Iva Vlačić, Josipa Milevoj 8. Ekipa: vlč. Stipe Breko, Karla Novaković, Bruno Peroša MISAO DANA RADIO LABIN OD PONEDJELJKA DO PETKA U 7:45h Urednica i voditeljica: Loreta Blažina

Dnevni boravak za starije i nemoćne

Dnevni boravak Labin otvoren je 20. lipnja 2005. godine. Projekt je ostvaren uz suradnju Odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Istarske županije, Grada Labina  i Biskupije Porečke i Pulske s ciljem poboljšanja kvalitete života starijih osoba, kao oblik izvaninstitucionalne skrbi. Pruža uslugu cjelodnevnog te poludnevnog boravka starijim osobama.

Župni zborovi

Vokalno instrumentalni sastav VIS Kerubini broji 40-ak anđela. Razni su to uzrasti. Od malene jasličke i vrtićke djece, osnovnoškolaca i srednjoškolaca, pa do zrelijih i odraslih osoba. Vrijeme i okolnosti u društvu i Crkvi naučilo nas je da na neki način malo promijenimo dosadašnju, nazovimo je klasičnu  praksu i način djelovanja te da se priklonimo onome što će ovu skupinu učiniti jedinstvenom i bogatijom. Zajedništvo u svemu što činimo. Kroz pjesmu, molitvu, susrete i međusobna okupljanja unutar ove zajednice, ali i s onima koje susretnemo prvi puta. Sve to prvenstveno dragom Bogu na slavu.

Pastoralni centar sv. Josip

Bivša kapela Sv. Josipa s popratnim prostorijama preuređena je te je tako nastao Pastoralni centar "Sv. Josip". U tom se prostoru održavaju susreti i sastanci svih župskih zajednica i udruga a jedan je dio preuređen i namijenjen za stanovanje župnika te skladište Caritasa i Udruge "Sv. Vinka Paulskog" koje se nalazi na katu Pastoralnog centra.

Vjerski tisak

Na stoliću u crkvi možete pronaći ove tiskovine i razne letke: Kod župnika možete naručiti pretplatu na svaku drugu crkvenu tiskovinu.

Zanimljivosti

O SV. MARINI Prema predaji, nakon smrti njezine majke, otac se povlači u samostan i s njenih 14 godina odvodi djevojčicu Marinu u samostan, predstavljajući je kao sina, te ona dobiva ime fra Marin. On odnosno ona, biva optužen,-a da je dijete imenom Felix, koje je začela jedna djevojka, njegovo/njezino, te ga/je izbacuju iz samostana. Odgaja Felixa i zajedno s djetetom biva ponovno primljena u samostan, opet smatrajući je muškarcem. Prije sahrane, otkriva se da je fra Marin žena i svi ostaju šokirani ali i u divljenju prema toj hrabroj svetici koja je priznala grijeh koji nije počinila i žrtvovala svoj život za drugoga. SVETI JOSIP Uoči Drugog svjetskog rata gospodin D’Aquisto, vlasnik cementare u Koromačnu dao je sagraditi kuću za svećenika i crkvu svetog Josipa u Koromačnu. I crkva i kuća nakon rata su nacionalizirane i preuređene. Najprije u kino dvoranu i društveni dom, a potom u upravnu zgradu…

Osnovne molitve

1. ZNAK KRIŽA Znak križa najosnovnija je katolička molitva, iako toga često nismo svjesni. Djecu trebamo naučiti s poštovanjem činiti znak križa na početku i na završetku svake molitve.   Pritom se malena djeca nerijetko zabune pa znak križa čine služeći se lijevom umjesto desnom rukom ili križajući se najprije dotaknuvši desno umjesto lijevo rame. Doduše, istočni kršćani, uključujući vjernike pravoslavne i istočnokatoličke Crkve, zaista najprije dotaknu desno te potom lijevo rame. No katolici latinskog obreda znak križa čine s lijevog prema desnom ramenu.   Budući da znak križa činimo prije i na kraju svake molitve, mnogi ne znaju da je taj čin sam po sebi molitva. Molitva je to koju trebamo izgovarati s velikim poštovanjem i ne žureći kako bismo započeli sljedeću molitvu. Desnom rukom najprije dotaknemo čelo izgovarajući „U ime Oca“, zatim prsni koš izgovarajući „i Sina“, lijevo rame izgovarajući „Duha“ te desno rame na riječ „Svetoga.“

Ne zaboravi, sine, sve se vraća!

Zapamti, sine moj, Bog daje, a ljudi koriste. Ipak, nešto dobro nam je dao i ostavio, a to je da smo svi djeca i da ćemo biti i roditelji. Da smo danas mladi – sutra stari. “Bila jesu, pa prošla, pa opet došla neka teška vremena, sinko moj!” započe starac svoju priču, s namjerom da prenese svoje životno iskustvo i barem nekoga nauči važnoj životnoj lekciji. “Otkad znam za sebe uvijek se teško živjelo, ali prije je bilo lakše živjeti. Nije se Bog zna što imalo, ali je srce bilo zadovoljno s onim što imaš. Srce je bilo puno ljubavi iz koje se rađalo poštovanje ljudi. Otac je bio otac, majka – majka a dijete – dijete. A danas? Ne treba previše govoriti, sve se zna. Sve se više ljudi umiva svojim vlastitim suzama, jer sreća je za neke samo pojam ili bajka. Ako mene pitaš, sine, ja dugo, dugo…

Kad je Bog stvorio majku

Dobri Bog odluči stvoriti… majku. Trudio se nekoliko dana kad mu pristupi jedan anđeo i reče: “Ova će te stvarno namučiti, čemu trošiti toliko vremena?” Bog odvrati: “Da, ali jesi li čitao potrebna svojstva iz narudžbenice? Mora biti takva da ju se lako može oprati, ali ne smije biti od plastike… Mora imati 180 pokretnih dijelova i svi bi trebali biti zamjenjivi… Živjeti od kave i ostataka hrane iz prethodnog dana… Imati poljubac koji ozdravlja od svih bolesti: od slomljene noge do ljubavnog razočaranja… Imati šest pari ruku…” Anđeo slegne ramenima i odvrati s nevjericom: “Šest pari?” “Nisu mi problem ruke”, reče Bog, “nego tri para očiju što ih mora imati”. “Zašto toliko?” Bog objasni: “Jedan par da vidi kroz zatvorena vrata kada pita: ‘Što to radite unutra, djeco?’, premda već zna. Par očiju otraga da vidi ono što ne bi trebala vidjeti, ali mora znati. I par očiju da…

Najave