Biskupijsko korizmeno hodočašće u pulsku katedralu
U nedjelju, 27. ožujka, vjernici Labinskog dekanata su sudjelovali na korizmenom hodočašću Pulske biskupije u katedrali u Puli.
Donosimo dojmove nekih hodočasnika:
Vlč. Blaž: „Malo me stislo kada su mi uoči odlaska u Pulu neki davali košaricu kako ne mogu ići u Pulu. Drago mi je da nas se skupilo u autobusu, iako malo. Kada je u katedrali počelo bogoslužje, osjetio sam jedno veliko zadovoljstvo, veliku radost, uzvišenost događaja i veliko zajedništvo. Mene je to jako radovalo. Mislim da sada dolazi vrijeme kad se sve više vraćamo našim aktivnostima u crkvi. Jedna je i ovo hodočašće jer smo mogli i odustati. Meni je važno da se tu dogodilo nešto jako lijepo. Nadam se da ćemo se dogodine unaprijed spremati i druge nagovarati. Moramo imati hodočasnički duh i druge ljude privlačiti, govoriti im, poticati ih i moliti se Bogu da dade zdravlje i otjera coronu.“
Masimo: „Mene je nešto potjeralo u katedralu danas. Kada sam ušao primjetio sam kip Sv. Majke Tereze i osjetio sam kao da me ona pozvala. Doživio sam jako iskustvo, živo kao da mi je ona govorila. Slušao sam pokorničko bogoslužje, ispovijedio se, obavio križni put. Sv. misa je bila lijepa i ovo mi je bilo živo duhovno iskustvo.“
Natalia: „Zahvaljujem onima koji su nam dali priliku da možemo doživjeti ovo duhovno iskustvo. Prije nego sam krenula, imala sam raznovrsne brige i poteškoće, ali čim sam ušla u autobus nešto se promjenilo unutra. Mogu reći da obredi, sve skupa što smo doživjeli, pjevali, molili i slušali, neku veliku smirenost, radost sam doživjela. I to je sreća. Nadamo se da će se ovo nastaviti i dogodine.“
Jaga: „Jako je dobro podržavati događaje i aktivnosti koje se organiziraju na nivou biskupije. Pozvani smo kao vjernici da sudjelujemo na tom višem nivou što je biskupijsko kako bi se osjetilo to zajedništvo da smo svi jedna Crkva. Zahvaljujemo Bogu da su se mogle susresti sve generacije u jednom većem broju. Ovo nam je bila i priprava za sinodalni hod na što nas poziva papa Franjo. Upravo se ostvario vid toga zajedništva i molimo se Bogu da vjernici to prepoznaju i podrže nastojanja Crkve jer ne možemo živjeti vjeru samo za sebe. Ovakva zajednička hodočašća su svima na korist u duhovnom rastu.“ (Foto: G. Krizman, tekst: LB)
