Zar se hvali sjekira povrh onog koji njome siječe?(Iz 10,15)

Riječi su to kojima je prorok Izaija prozvao svoj narod na malenost dajući svemu Slavu Gospodinu.

Dan je kada je sv. Marini blagdan u malom turističkom mjestu, Sv. Marina.

Sedamnaestog dana mjeseca srpnja, usred ljetnje žege susreli su se hodočasnici iz različitih župa i iz različitih naroda na sv. misi.

Sjedinjeni u duhu, svoje smo korake i djela ruku naših u zahvalnosti sa ljubavlju položili na oltar kao žrtvu. Okupljeni podno kipa same svetice nismo štedjeli naše glasnice.. Jer nas je ovog puta pozvala upravo ona u društvu Isusa i Marije.. Čudnovata je to redovnica kojoj je cijeli život bio skrovit.

Ona je to koja je svim srcem i dušom prepoznala, upoznala te tako i koracima posvjedočila.

Što je to Marina učinila? Trpjela, šutjela, molila za svoje progonitelje.. Ona koje se zalaže za život.. štiteći ga…

O sv. Marino, moli za nas!!!

Upravo nam je to danas potrebno..

Crkvica ova sa zaštitnicom svojom prkosi vremenu, a i svojim privilegiranim položajem na rtu.

Prst je to Božji koji želi upozoriti današnje njene susjede iz Europe kako se korijeni vjere čuvaju i brane.

Nisu izostale ni riječi zahvale onome i onima koji ovaj hram redovito otvaraju kao i njenom urednom prilazu. To je bio dan kada nam se po rukama župnika vlč. Blaža B. spustio među nas malene sam Gospodin!

Bračni par Šaina je ovo slavlje digao na veću razinu!

Dan u druženju uz domjenak sa ostalim gostima na obližnjoj terasi koju nam velikodušno priprema osoblje iz kampa.

Dan kada smo dotakli Nebo.. Kao što i sama crkva odiše skromnošću, malenošću, poniznošću privlačeći i strpljivo čekajući na nove generacije..

Dragi naši iseljenici raspršeni po svim kontinentima molimo za vas da nam se vratite, kako bi opet oživjela naša ognjišta!!! (tekst:EF; foto:JM)