Cvjetnica
Na Cvjetnicu se sjećamo povijesnog događaja kad je Isus ulazio u svoj grad Jeruzalem i ljudi su mu spontano pošli ususret. Bili su ispunjeni radošću, razdragani, prepoznali su u Isusu onoga koga su stoljećima očekivali. Palminim i maslinovim granama učinili su taj susret još svečanijim i ljepšim. Budući da se to zbilo nekoliko dana prije Isusove muke na križu, taj se događaj duboko usjekao u sjećanje njegovih učenika i opisan je u evanđeljima. Kao vjernici, mi se toga spominjemo.
Maslinove se grančice i danas beru i vjernici njima obogaćuju ovu jedinstvenu nedjelju u godini. U crkvama se one blagoslivlju i opet postaju znak da, uz vjerničko klicanje, želimo prepoznati Isusa kao svog spasitelja. Maslina ostaje znakom. Ona je znak mukotrpnog rada i dugogodišnjeg čekanja na plod, ali kad jednom počne donositi rod, onda to traje stoljećima. Maslina je znak mira još od vremena Noina, kad je općim potopom bila ugrožena čitava zemlja, a onda se nad korabljom nade pojavila golubica koja je u kljunu nosila maslinovu grančicu: znak pomirenja neba i zemlje. Maslina želi i danas biti znakom mira, znakom nade za život u miru, sa željom da pridonosimo sreći drugih.
Maslina je i izraz našeg prianjanja uz Isusa. Po iskrenom hodu za Isusom moći će taj znak mira i nade postati polazištem boljeg svijeta. Dok u crkvama u slavlju oponašamo ono što se nekad događalo u Jeruzalemu, shvatimo to i kao opomenu da ne izlazimo iz te povorke koja slijedi Isusa. Jer samo ustrajno i vjerno hodeći za njim bit ćemo dovoljno hrabri i jaki da u sebi izgrađujemo osnove pravog mira. ( Iz knjige “Pashalni misterij Isusove muke, smrti i uskrsnuća” autora fra Zvjezdana Linića)
