Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata
18. studeni je posebni dan u povijesti naše Domovine kada se na poseban način sjećamo žrtava Domovinskog rata. Obilježavanje tog datuma započelo je u gradu Labinu već početkom tjedna kada su na nastavi povijesti učenici OŠ „Ivo Lola Ribar“ predstavili svoje radove o Domovinskom ratu. Predstavnici Vijeća učenika su u pratnji ravnatelja, pedagoginje, knjižničarke i vlč. Blaža Bošnjakovića posjetili spomen-obilježje žrtvama Vukovara kraj crkve sv. Franje u Podlabinu te upalili svijeću uz molitvu za sve žrtve rata i kratak program.
Na sam dan 18. studenog u poslijepodnevnim satima se okupio velik broj onih koji su se na spomen obilježju u Parku hrvatskih branitelja prisjetili žrtava Domovinskog rata. Položili su vijence i zapalili svijeće te minutom šutnje odali počast onima koji su dali svoje živote za Domovinu. Obilježavanje se nastavilo ispred crkve sv. Franje na čijem je zidu postavljena spomen-ploča svim stradalnicima Domovinskog rata. Predstavnici gradskih vlasti i Udruge branitelja zapalili su svijeće, a vlč. Jurica Vekić koji je predvodio misno slavlje izmolio je prigodnu molitvu za žrtve rata.
Uz koncelebraciju labinskih svećenika predvoditelj slavlja je započeo misno slavlje te je između ostalog istaknuo: „Sve što želimo izgraditi u našoj budućnosti počiva na Božjoj riječi koja nam govori na čemu graditi svoj život. Kada Isus govori o hramu, to je naše srce, tamo je Bog gdje On želi stanovati. Kakvo je to moje srce? Što ja u svojoj nutrini nosim? Svaka sudbina Božjeg naroda ovisi o tome visi li o Božjoj riječi. Ono što je nama važno u Božjoj riječi su Božje zapovijedi. Kako ih živimo? Grubo ih možemo podijeliti na one kako se odnosimo prema Bogu, prema bližnjemu i prema samome sebi. Na kojem nam je mjestu Bog u našem životu? Živimo u vremenu kada su ugrožene sve do jedne Božje zapovijedi. Svi se zakoni žele svesti na nekakav humanizam, lažnu dobrotu. Dobro djelo vrijedi za vječnost jedino ako je učinjeno iz Božje ljubavi. Bez vjere i molitve nije čovjeku moguće činiti dobro.
Bog zna da nama prijeti više nešto od same fizičke smrti, vječna propast. Ako čovjek upada u grijeh, postaje rob grijeha. Najstrašnije je ropstvo ono koje se nastavlja i nakon smrti. Bog nam daje zapovijedi da nas oslobodi tog ropstva.
Vlč. Jurica je nastavio: „Kako je divan plod u srcu čovjeka koji govori istinu. Znamo da je Bog istina pa kamo je istina tamo je i Bog. Neka nam Božja riječ bude poticaj da popravimo svoj odnos s Bogom. Da li smo spremni dati svoj život za Boga? Narod koji izgubi svoju vjeru, izgubi i budućnost. Bog je jedini koji nas može izbaviti iz zla u ovome svijetu kao i od vječnog zla, vječne propasti. Neka nam Bog bude na pomoć da živimo kao prava Božja djeca, djeca istine kojoj će istina biti temelj života jer bez prave istine nema sreće ni nama ni cijelom našem narodu.“ (photo: MF; text: LB)
