„Došli smo ti Majko draga, sa svih strana ove zemlje…“

Došli smo ti, Majko draga, i iz Labina!

Pun autobus naših Labinjana krenuo je u petak, 17.3.2023., u Međugorje. Teško je ukratko sažeti sve ono što smo doživjeli kroz tri dana na hodočašću u Međugorju. U ovo vrijeme korizme, kada češće razmatramo Isusovu ljubav i Njegovu muku kojom nas je spasio i otkupio, Gospa je ona koja nam je dala MIR, koja nas je obnovila i koja nam je iznova dala snage za sve što nosimo i prolazimo u svom životu, da slijedimo Isusa prihvaćajući i noseći svoj križ. Podbrdo, Križevac, klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, posjet zajednici Cenacolo i svjedočanstvo mladića, molitva krunice…

Kroz sve to u našim molitvama je posebno bio naš biskup Ivan Štironja, koji je tada preuzeo službu. Providnost je htjela da baš tada budemo tamo i da molimo za njega, da mu Gospa, koja je zaručnica Duha Svetoga, posebno izmoli snagu, mudrost i otvorenost Duhu Božjemu da sve nas i čitavu biskupiju vodi Božjim putem.

U nedjelju, pri povratku u naš Labin, posjetili smo Udbinu. Hvala vlč. Josipu Šimatoviću koji nam je od srca i jako lijepo prenio ljubav prema Hrvatskoj domovini, zahvalnost za sve one koji su život dali za nju i veliki poticaj da nasljedujemo one koji su za svoju vjeru bili spremni život dati. Možda nećemo dati život na taj način kako su oni, ali neka nas svi sveti mučenici, poznati i nepoznati, zagovaraju da ustrajemo u tihom mučeništvu našeg svakodnevnog života kroz prihvaćanje svega što nam Bog pošalje i dopusti.

Naša hodočasnica je dobro rekla: „Kada Gospa poveže, to je zauvijek! Sada smo svi dio jedne ‘hodočasničke ekipe’!“ Hvala joj na ova tri dana provedenog u Božjem zajedništvu, koje smo svi posebno iskusili! Vjerujemo da je ovo prvo od mnogih hodočašća koje nam je ona u svojoj majčinskoj ljubavi pripremila. Draga Gospe, hvala ti na svemu!

„Može li se MEĐUGORJE opisati? Mi smo u samo tri dana prošli kroz MILOST, oprani od ljutnje, svađe, prigovaranja…svega što smeta da si nasmijan, susretljiv, da možeš moliti, da daš da te Bog vodi do nje u vječnost. Sve u meni živi… Ja joj se vraćam.“ (DR)

„U Međugorju je meni i mom sinu bilo veliko ispunjenje Duhom Svetim. Sin je bio prvi put. Upoznao je i vidio kako se ide duhovnim putem. I kako on kaže: ‘Ušla je u mene neka snaga i mir, koje nisam imao.’“ (S. i B.)

„Ovo je moje drugo hodočašće u Međugorje. Križni put kojeg su vodile sa puno emocija naše časne sestre Gabrijela i Skolastika na Križevcu u meni je otvorio najdublje osjećaje poniznosti. Molitvom od postaje do postaje Križnog puta proživljavala sam neopisivo duboke emocije Isusove patnje radi nas grešnika, ali i bezgranične ljubavi koju je na tom putu pružao i koju pruža svima nama koji ga slijedimo na njegovom putu. Veliko hvala Isusu i Gospi što su me pozvali na ovo hodočašće. Hvala još jednom na svemu.“ (D.Š.J.)

“Zahvalni smo Bogu na svakom trenutku kojeg smo posvetili Našoj Majci Mariji i na milosti koju smo dobili u molitvi pod križem. Hvala našim časnim sestrama koje su uveličale i približile ovo hodočašće našim srcima koje ćemo pamtiti cijeli život.” (A. i R.)

“Zahvalna sam Majčici od srca što me pozvala na molitvu sv. krunice. Sada tek uviđam kolika je to bila milost… i kolika je moja “vjera” bila. Putevi su to kojim se polako kao malo dijete tek učim hodati.”(EF)

“Ovogodišnje hodočašće u Međugorje u organizaciji župe Labin Gornji bio je meni poziv Gospe Marije da prebrodim depresiju, stres i tugu nad smrću dvoje člana obitelji djeda i ujaka sa očeve strane. Također Gospa mi je pomogla da se pomolim za svoga oca koji je lani pred sam Božić bio jako bolestan. Hodočašće je bilo povod da uđem u novo desetljeće života u novom ruhu kojeg čine : zdravlje, sreća, snaga, ljubav i sve dobro. Ovo je meni bilo drugo hodočašće u Međugorje Prvi put sam bio sa velečasnim Željkom Zecom, sadašnjim župnikom u Starom Pazinu i Vinkom Puljićem 2001. Preporučio bih svakome da ode onamo.” (NŠ)

„Prvi put hodočastim u Međugorje – i bilo je sjajno. Najviše sam volio penjanje na Podbrdo i Križevac. Da stignem, vratio bi se prvom prilikom u Međugorje.“ (Gabrijel, najmlađi sudionik)