Dva vrapčića

Dva su vrapčića u proljeće bezbrižno čavrljala na vrbovoj grani. Jedan se udobno smjestio na vrhu vrbe, a drugi je stajao na dnu u račvama iz kojih se vrba granala. Nakon nekog vremena vrapčić s vrha dobaci onome dolje: “Baš je krasno ovo zeleno lišće!”

Vrapčić u račvama to shvati kao izazov, pa kratko odbrusi: “Lišće je bijelo, osim ako s tvojim vidom nešto nije u redu!”

“Slijep si ti, ja vidim da je lišće zeleno!” reče vrapčić s vrha.

Onaj dolje usmjeri svoj kljun prema drugu na vrhu i zasikta: “Kladimo se u perje iz repa da je bijelo, ti nemaš pojma ili si poludio!”

Onoga gore je već spopao bijes. Sručio se na druga da mu održi lekciju. Ovaj se, međutim, nije maknuo s mjesta. Perje oko vrata stršilo mu je na sve strane i vidjelo se da je spreman na dvoboj. Prije nego zapodjenuše bitku pogledaše obojica gore u lišće.

Vrapčiću s vrha ote se uzdah: “Oh, pa odavde doista izgledaju bijeli!”

“Pogledajmo ih ipak i odozgo!” predloži on svom prijatelju.

Popnu se gore i gotovo u jedan glas rekoše: “Odavde su zeleni”.

Ne sudi nikoga dok nisi uru vremena hodao u njegovim cipelama.

Bruno Ferrero