Ispraćaj pokojnog svećenika Stipana Mišure
– iz crkvice sv. Andrije u Rapcu, u Kandiju (Bugojno) – rodno mjesto pokojnika
U ponedjeljak, 3. siječnja, izdahnuo je, shrvan neizlječivom bolešću, vlč. Stipan Mišura, župnik župe sv. Andrije u Rapcu. Svečani ispraćaj upriličilo je mnoštvo vjernika i prijatelja s Labinštine koji su se okupili ispred crkvice sv. Andrije, uz treptaj svijeća, stručke cvijeća i molitve misnog slavlja, gdje su, oko žrtvenog stola, stajala njegova brojna subraća svećenici i biskup u miru preuzvišeni gospodin Ivan Milovan.
Vlč. Stipana resila je jednostavnost, poniznost i samozatajnost. U Rabac dolazi kao prognanik među prognane. S imovinom praznog džepa i caritasove pomoći, sa jednom sobom koju dijeli sa onemoćalim starim župnikom prečasnim Jozom Tomićem iz doba kada je vlč. Stipan, kao dječak s krpenom loptom, jurio oko njegove župne crkve u Kandiji kraj Bugojna. Godinu dana, uz svesrdnu pomoć svoje sestre Smilje, pronosi evanđeosko poslanje među uplakane Vukovarce, i sve one koji očekuju kraj strahota rata i povratak u svoje domove. Nakon prognaničkog hotela preseljava u župni stan u Rapcu s ulogom pastoralnog suradnika. Od 1998. god. imenovan je župnikom pa okuplja vjernike u župnu zajednicu te kroz privlačenje djece privlači i njihove roditelje. Uvođenjem vjeronauka u škole povećava svoje povjereno stado, oformljuje dječji crkveni zbor, koji za divno čudo, višestruko osvaja prva mjesta na natjecanjima u Vodnjanu.
Rabac je dotada bilo mjesto indiferentno za vjerska zbivanja, možda i protivno vjerskom preporodu. Ustrajnim radom on je postupno prerastao u mjesto uvažavanja i približavanja. Danas, većinom djeca pohađaju školski vjeronauk , roditelji zahtjevaju blagoslov svojih domova (preko 280 kuća). Javno se traži gradnja veće crkve i pastoralnih prostora, jer prekrasno uređeni vanjski prostor crkve sv. Andrije udovoljava samo ljetnim potrebama kada se mnogobrojnim turistima čitaju evanđelja skoro na svim europskim jezicima. Posebnu ljepotu ovaj prostor pruža mnogim blagdanima, krštenjima, krizmama, vjenčanjima. Osobitost je doček božićne polnoćke kada brojnost vjernika dokazuje radost rađanja Onoga koji je utjelovljenu ljubav unio u ljubav ljudske duše.
Nakon ispraćaja iz crkve sv. Andrije, vlč. Stipan prevezen je u njegovo rodno mjesto Kandija u kojoj će nakon sv. mise zadušnice počivati uz svoje najbliže.
Govorio je da odlazi u kuću svoga Isukrista. Dom Gospodnji njegov je stan. Vjerom okrepljen smješak je zatitrao na njegovom blijedom obrazu , uz poruku – tamo je život, ovo nije kraj.
Ljubav koju nam je usadio Krist prelazi granice tvarnog i ulazi u vječnost.
Pokoj mu vječni!
Župljani župe Rabac
(fotografije preuzete s www.nedjelja.ba)
