Komentar čitanja, 2. travnja 2020.

Post 17, 3-9

Velik je, velik Abraham. Veliki vjernik. Nevjerojatan vjernik. Taj nije stalno kvocao: pa kako to može biti? Pa to je nemoguće? Pa tko je kad takvo što vidio? Tko je čuo takvo nešto? Ma pusti, izmišljene, bapske priče? Pričinjanja! Ne, taj je vjerovao Bogu. Vjerovao je iako se ništa nije događalo pred njegovim očima čudno, kao na primjer čudo pred Mojsijem kad je gorio grm, a nije izgarao, ili kad se štap pretvorio u zmiju itd. Vjerovao je Bogu koji mu priča o silnom potomstvu, slavnom potomstvu… dok još nema ni jedno dijete, ni jednog sina.

Prihvaća Savez za budućnost “na bijelo”, bez ičega konkretnog u rukama. Sve je to moglo izgledati kao puko naklapanje, ali Abraham je vjerovao i vjera mu se isplatila. Veliko je danas njegovo potomstvo i fizičko- od njegova tijela: po tijelu je od njega potekao židovski narod i sam Sin Božji Isus Krist, ali i po vjeri: svi kršćani smo duhovno Abrahamovo potomstvo. Bog je rekao Abrahamu: “Ti savez moj čuvaj – ti i tvoje potomstvo nakon tebe u sve vijeke”. Ta se zapovijed odnosi i na nas danas, Abrahamovo potomstvo po vjeri. Razmislimo: čuvamo li mi danas sklopljeni savez?

Ps 105, 4-9

Psalam nas potiče da kao što je Abraham tražio Jahvu, da ga i mi tražimo, jer tako se ponaša Abrahamovo potomstvo. Jer Bog se uvijek sjeća svojega Saveza. Ne zaboravlja ga, Bog ne zaboravlja svoje. Kako utješno za nas!

Iv 8,51-59

Židovi se u svojoj prepirci s Isusom pozivaju na neosporni autoritet: na Abrahama. To nijedan Židov ne može i ne smije prezreti. Ni Isus ne prezire, nego se još više i dublje, nego oni, poziva na Abrahama. Poziva se na Abrahamovu vjeru, poslušnost, istinitost, na ono u čemu su oni s obzirom na Abrahama zakazali. “Abraham nije takvo što činio” – kaže im. “Abraham je vidio što će biti sa mnom i zbog toga je radosno kliktao, vidio je moj dan, dan kad će se Bog u meni proslaviti.” Isusov dan je kad ga je Bog uskrisio, kad je izveo iz njegove smrti život, kao što je iz mrtvog Sarinog krila izveo Abrahamu sina Izaka. Ovo evanđelje nas poziva da se zagledamo u uskrsnuće: Isusovo, ali i naše, koje nam je Bog pripremio i da kličemo od radosti kao Abraham. Imajmo vjeru Abrahamovu!

Braćo i sestre, u ovom strašnom, na trenutke i očajnom vremenu, imajmo vjeru Abrahamovu! Vjerujmo u Božji savez. Bog se nikad ne iznevjeri, on je vjeran, iako dopušta kušnju.

vlč. Blaž Bošnjaković