Komentar čitanja, 27. ožujka 2020.
Knjiga Mudrosti nam govori kako ljudi znaju biti jadni, koliko u njima zna biti zloće, kako još tu zloću žele opravdati višim ciljevima, a religiozni – i samim Bogom. Kad Biblija govori o pravedniku ne misli strogo pravno-zakonski-juridički… da taj nije napravio nikakvo zlo, nepodopštinu, falingu i slično. Ne, biblijski je pravednik onaj koji želi, traži, ispituje… što je volja Božja i to želi vršiti. Biblijski pravednik sluša riječ Božju i provodi ju u djelo; možda ne savršeno, ali kako najbolje zna, umije i razumije. Isus je u potpunosti izvršio volju Očevu.
Pravednik je pred bezbožnicima, od kojih su neki i religiozni ljudi, k’o janje dovedeno na klanje: bespomoćan, nezaštićen… prepušten na milost i nemilost njihovoj samovolji. I oni ga iskušavaju jer im njegova pravednost smeta. Oni žele dokazati da on svojim ponašanjem pretjeruje, da Bog ne očekuje baš toliko od čovjeka… Može se malo i krivudati. Ako mu Bog ne pomogne, znači da su oni u pravu, a da je on bio preuzetan, tj. previše se oslanjao na Boga. “Delati, delati! – rekli bi – A ne samo Boga moliti! Ne će ti Bog pomoći, ako se sam ne potrudiš!”
Kaže knjiga Mudrosti, da oni ništa ne razumiju, ne vjeruju u nagradu Božju i ne očekuju nagradu za svetost.
No, poštovani čitatelji, kako je s nama? Kako je s tobom? Izazivaš li ti Boga? Rugaš li se pravedniku? Sumnjaš li ti u ovom kaosu i nesigurnosti u Boga? Ismijavaš li ga? Smiješ li se pravednicima koji od Boga očekuju nagradu za svetost, onima koji su “utjelovljeni ukor našim mislima”?
Zamoli Isusa: “Isuse, smiluj mi se! Daj da budem tvoj pravednik, ma koliko me to koštalo. Spasi me!”
Ps 34 je prepun pouzdanja u Jahvu. Vjernici od njega očekuju pravdu i izbavljenje. Oni znaju da on odvraća lice od zločinaca, dapače okreće se protiv njih. Što Gospodina dira: skršeno srce i duše klonule. On dolazi da ih spasi od njihovih mnogih nevolja. On je izbavitelj. Tko god se njemu utječe, neće se razočarati.
O, dragi čitatelju, pouzdaj se u Boga, kako god ti bilo srce skršeno i koliko te god sadašnjost ponižavala.
Evanđelje: Židovi (evanđelist Ivan pod tim imenom misli na ljude židovskih institucija, one koji nešto znače u religiji i židovskom društvu: farizeje, pismoznance, saduceje, narodne glavare, svećenstvo… a ne na običan narod) traže da Isusa ubiju. Isus je Božji pravednik i on im smeta. Dok se neki od naroda čude Isusovoj hrabrosti da je došao u “osinjak” kad se zna da ga žele ubiti, on im kaže da ga zapravo ne poznaju, iako misle da ga znaju (npr. misle da su upoznali njegovu hrabrost). Bog je drugačije rasporedio događaje od onoga što oni očekuju. Zato ništa ne razumiju jer ne traže Božju spoznaju, već se nadmudruju u svojim spoznajama i mudrolijama. Tako se ostvaruje na njemu ono što je rečeno u knjizi Mudrosti.
A što mi očekujemo od Isusa? Gle, “sve” smo (neki!) ili prilično (drugi!) ili bar malo (ostali!) naučili o Isusu Kristu…! Znamo ga, zar ne? Ali Isus i nama kaže: “Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan koji me posla. Njega vi ne znate.” Tj. Isus i nama kaže da ga zapravo ne poznamo jer informacije i podatci nisu dosta za poznavati Isusa. Mnogi znanstvenici koji se bave poviješću, arheologijom, književnošću…itd… bolje od nas znaju podatke, ali ne znaju tko je Isus Krist, niti u njega vjeruju. Što znamo mi? Tko je Isus? Njega se spoznaje pravo, dubinski u molitvi, u što potpunijem životnom nasljedovanju i predanju.
vlč. Blaž Bošnjaković