Komentar čitanja – Treći dan Vazmene osmine, 14. travnja 2020.
ČITANJA: Dj 2, 36-41; Ps 33, 4-5.18-20.22; Iv 20, 11-18
Draga braćo i sestre, još jednom želim svima, sretan i blagoslovljen Uskrs!
Neka nam ovi sveti dani budu na spasenje. Želimo u ovim izvanrednim uvjetima, kada smo razdvojeni i ne možemo slaviti Euharistiju i ostale sakramente, ostati povezani s Uskrslim Gospodinom Isusom, a također s njegovom Crkvom i svom braćom i sestrama kojima je On jedini Spasitelj!!!
Današnji izvještaj iz Evanđelja se nastavlja na izvještaj nedjelje Uskrsnuća Kristova, gdje Marija Magdalena, iz velike žalosti i ljubavi prema Isusu dolazi prva na Njegov grob i otkriva da je kamen otkotrljan, a grob prazan, tj. da u grobu nema Isusovog mrtvog tijela. Odmah odlazi do Isusovih učenika te im javlja: “Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.” Zatim su se Petar i Ivan sami uvjerili u istinitost njenog svjedočenja: “Vidje i povjerova…” te se vratiše kući…
Marija Magdalena se vratila do groba i plakala. “Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo…” Kažu joj: “Ženo što plačeš?” To isto govori joj Isus, kojega nije prepoznala: “Ženo što plačeš? Koga tražiš?”
U Mariji Magdaleni možemo vidjeti što znači prava ljubav i stvarna žalost, tj. što stvarno znači oplakivati voljenu osobu. Marija Magdalena je vidjela mrtvog Isusa, bila je ispod njegova Križa dok je umirao ali se ne može pomiriti s njegovom smrću. Želi ga vidjeti i mrtva, pomazati njegovo izmučeno tijelo, cjelivati njegove svete rane…
Zar Marija nije čula Isusov navještaj apostolima da će biti uhvaćen, mučen, ubijen ali da će treći dan Uskrsnuti od mrtvih..? Nema sumnje da je čula, ali nije razumijela, uostalom, kao ni učenici. Sada ostaje u svojoj neizmjernoj boli i traži mrtvo tijelo Isusovo. Pobijedila je strah te ulazi u grob, započinje razgovor sa nepoznatim ljudima, hrabro izjavljuje: …“Reci mi gdje si ga ostavio i ja ću ga uzeti.«
Anđelove i Isusove riječi upućene Mariji Magdaleni: “Ženo što plačeš? Koga tražiš?”, tako su važne. Nama još više, jer često, mi ne tražimo niti živog Isusa, kilometrima smo daleko od Njega, a Marija traži barem mrtvoga. Ne razumije da Život ne može umrijeti…
Ne traži, brate i sestro mrtvog Isusa, nego živoga, Uskrsloga..!
Tek kad joj je Isus izgovorio ime: ”Marijo!” prepoznala je svoga Učitelja i Gospodina.
Možemo samo zamisliti tu neopisivu radost u Marijinu srcu? Isus je odgađa za poslije, šalje ju svojim učenicima a ona im sada, ispunjena ushitom I radosti naviješta: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao!«
Bog vas blagoslovio!
vlč. Mirko Vukšić