Komentar čitanja – Veliki četvrtak, 9. travnja 2020.
Prije nego će pristupiti blagovanju Pashe, najmanji, po statusu trebao je uzeti umivaonik i ubrus i proći od jednog do drugog u obitelji (okupljenoj zajednici) da si operu ruke. Kako nitko nije na to bio spreman, to je išao učiniti Isus. No, on svojoj zajednici, učenicima nije išao prati ruke, nego noge. Ovdje moramo shvatiti da Isus nije to išao činiti iz ogorčenosti niti iz inata da ih posrami i nauči pameti…
Isus je to išao učiniti iz čiste ljubavi prema njima. Išao im je oprati noge da pokaže još više ljubavi, nego što se po pravilu iziskivalo. I rekao im je da oni njega cijene i poštuju kao učitelja… Pa kad im je on kao takav bio spreman oprati ne ruke nego noge, onda ih je pozvao da i oni tako čine. To je čin poniznosti i čin velike ljubavi. Ovaj zadatak je Isus ostavio i nama. Ne samo da dramaturški to odradimo na liturgiji Velikog četvrtka nego da se svaki dan ponizujemo i da svaki dan služimo bližnjima. Nemojmo to olako shvaćati i nemojmo olako tvrditi da smo ponizni i uslužni… Koliko puta činimo usluge srdito, bijesno, ogorčeno… bez imalo poniznosti? Možda se iz straha od posljedica pretvaramo da smo ponizni i poslušni, a u sebi kipimo i to poslije nekom drugom “saspemo” u krilo ili lice. Slijedimo stvarno Isusa, a ne “naoko”.
vlč. Blaž Bošnjaković