Korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i župne animatore
U Pazinskom kolegiju je u subotu, 29. veljače, održana Korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje i župne animatore. Na početku susreta prisutnima se obratio vlč. Maksimilijan Buždon, predstojnik Katehetskog ureda naše biskupije. Razmatranje na temu „Korizma – obnova krsne milosti“ je vodio fra Leopold Mičić, gvardijan samostana Sv. Antuna iz Pule. On je govoreći o potrebi duhovne obnove i vremenu korizme istaknuo:
„Što bi to bila obnova? Uvijek postoji nekakva potreba. U našem životu čovjek mora biti svjestan da smo svi potrebiti nečega. Ako niječeš svoju potrebu za disanjem, za hranom, umireš, ne živiš. Pošto je čovjek stvoren na sliku Božju, naša duboka i najdublja potreba jest da budemo ponovno u skladu s tom slikom, da budemo u skladu s Bogom. Korizma je zapravo vrijeme koje traje cijeli život. Međutim kao majka mudra nas uči da treba neke stvari ponavljati. Zato mi Korizmu slavimo 40 dana što ima svoje korijene u Isusovoj kušnji, Mojsijevu boravku na Sinaju, u hodu Izraelskog naroda. Potrebno je neko vrijeme da bi se nešto obnovilo a najviše vremena treba da se sruši staro. Nema obnove bez da nešto rušiš. Obnova podrazumijeva da već nešto postoji. Svi smo mi u našim životima nešto izgradili, neku sliku o sebi. Trebalo bi tu sliku o sebi srušiti. Naše slike se najviše vide u našim odnosima, prije svega u našem odnosu prema Bogu. Naš odnos prema Bogu se vidi u odnosima prema ljudima. Mi možemo glumit pobožne ali vidi se da li je netko zaista iskren po tome kako se odnosi prema ljudima. Ljudi vrlo lako vide da li mi to što govorimo i činimo. U Bogu nema rascjepa, što Bog govori to i čini. Mi ljudi često ne stojimo iza svojih riječi. Čovjek mora shvatiti da obnova nije toliko naš napor. Tek kad čovjek shvati koliko je Bogu više stalo do njega, onda počinje naš život.
Što je sama milost? Milost je sam Isus Krist. To čovjek mora obnovit u svome životu, tu krsnu milost, da je Isus ušao u moj život, da Isus živi u meni, da Isus danas želi biti samnom. Mi često živimo od krivih naplata. Isus želi ući u tu našu naplatu da je ispravi, da je obnovi. Zato je važno u svome životu da nešto najprije srušimo, srušimo svoju sliku o sebi. To je teško. Svi mi odašiljemo neke slike. Koliko je ta slika doista izvorna? Koliko u našoj slici ima Boga? Ljudi osjete kada netko zrači jer imamo u sebi tu antenu. Ali često su te antene danas krivo okrenute. Ljudi su na društvenim mrežama ali zaboravljamo Božju društvenu mrežu kada Bog želi samnom ući u komunikaciju. To je Korizma.
Korizma je biti s Bogom 1 na 1. Danas ima puno ljudi koji su jako u društvu pričljivi ali kad ostaneš s tim ljudima nasamo oni ne znaju pričati jer nemaju što reći. Previše smo u društvu a premalo smo sami. Korizma je vrijeme obnove moje intimnosti s Bogom. Koliko vremena provedemo na koljenima? Koliko vremena ja molim? Koliko vremena dopuštam da Bog dira moj život, moje srce, moje kosti? Bez toga nema korizme. Mi ćemo odradit korizmu, korizma će proći ali se ništa u mome životu neće promijeniti ako u moj život ne ulazi onaj koji je totalno drukčiji od mog shvaćanja svega a to je Bog. Korizma nije vrijeme „bez“ nečega, često stavljamo naglasak bez nečega. Korizma mora biti vrijeme „s“ Bogom a ja mogu biti s Bogom tek kada osjetim koliko je Bog žedan mene.“
Nakon predavanja izmolila se pobožnost Križnog puta bl. Miroslava Bulešića a potom nam je pružena mogućnost sakramenta ispovijedi. Poslije sv. mise i duhovne okrijepe uslijedila je tjelesna okrijepa i druženje. (LB)
