Kraljevna

Bio jednom neki kralj te imao izuzetno lijepu i pametnu kćer. Kraljevna je, međutim, patila od čudnovate bolesti. Kako je odrastala, sve su joj više slabili ruke, noge, vid i sluh. Mnogi su je liječnici pokušavali izliječiti, ali uzalud. Jednoga je dana na kraljevski dvor došao starac za kojeg se pričalo da poznaje tajnu života. Svi se dvorjani sjatiše oko njega moleći ga da pomogne bolesnoj kraljevni. Starac dade djevojci zatvorenu košaricu od vrbova šiblja i reče: “Čuvaj ga, njeguj, pa ćeš ozdraviti.”

Radosna i puna nade, kraljevna otvori košaru, no kad je vidjela što je u njoj, bolno se razočarala. U košari je plakalo dijete, jadno i mnogo bolesnije od nje same. Djevojci se ipak sažali, uze dijete u naručje i poče ga tješiti. Prolazili su mjeseci. Djevojka je neprestano mislila na dijete. Hranila ga, tetošila, smiješila mu se, danonoćno bdjela nad njim uz velike i mnoge žrtve. Nakon sedam godina dogodilo se nešto nevjerojatno. Jednoga jutra dijete se počelo smijati i hodati. Kraljevna ga uze za ruke, te smijući se  i pjevajući, zaplesa s njim. Bila je radosna, lijepa i sretna kao nikad dotad. Nije ni primijetila da je ozdravila.

Gospodine, kad sam gladan, pošalji me nekomu koga treba nahraniti;

kada sam žedan, pošalji me nekomu tko traži vode;

kada mi je hladno, pošalji mi nekoga koga treba ugrijati;

kada trpim, pošalji mi nekoga tko treba utjehe;

kada moj križ postane pretežak, pošalji mi nekoga komu treba olakšati patnju;

kada sam siromašan, pošalji mi nekoga potrebnika;

kada nemam vremena, pošalji mi nekoga komu treba na trenutak pomoći;

kada se obeshrabrim, pošalji mi nekoga tko treba ohrabrenja;

kada trebam razumijevanja, pošalji mi nekoga koga treba razumijeti;

kada bih želio da se netko brine za mene, pošalji mi nekoga za koga se treba brinuti;

kada mislim samo na sebe, upravi moje misli drugima.

Bruno Ferrero