Male dragocjenosti

Za austrijskog pjesnika Rainera Mariju Rilkea pripovijeda se da je, dok je studirao u Parizu, svakodnevno na putu do fakulteta s kolegicom prolazio uvijek istom ulicom. Na jednom uglu svakog je dana sjedila neka starica koja je od prolaznika prosila milostinju. Rilke je prolazio ne obazirući se, kao da je ne vidi. Kolegica je ipak koji put znala posegnuti u džep i udijeliti sitniš. Začuđena što mladi pjesnik ne reagira nikada, upita ga zašto ne udijeli ništa sirotoj starici.

“Trebali bismo dati nešto iz srca, a ne iz džepa”, odgovori pjesnik. Sutradan Rilke uze iz vrta tek procvalu ružu i prolazeći kraj starice nježno položi mirisni pupoljak u njezinu već ukočenu ruku. Starica se iznenadi, pogleda pjesnika, podigne se, uzme mu ruku i toplo je poljubi. Zatim odšepa stišćući ružu na grudima… Nije se pojavila tjedan dana. Nakon toga starica se opet nađe na istom mjestu, tiho i smjerno proseći milostinju.

“Od čega je tih sedam dana živjela ova sirotica?”, upita studentica svoga kolegu. “Od ruže”, odgovori veliki pjesnik.

Cvijeće malih pažnji dragocjeno je u očima Boga i ljudi. Od njega se bogatije i sretnije živi. U to se možete uvjeriti već ovog dana.

Ljudevit Anton Maračić