Došli smo ti, Majko draga, i iz Labina!

Pun autobus naših Labinjana krenuo je u petak, 17.3.2023., u Međugorje. Teško je ukratko sažeti sve ono što smo doživjeli kroz tri dana na hodočašću u Međugorju. U ovo vrijeme korizme, kada češće razmatramo Isusovu ljubav i Njegovu muku kojom nas je spasio i otkupio, Gospa je ona koja nam je dala MIR, koja nas je obnovila i koja nam je iznova dala snage za sve što nosimo i prolazimo u svom životu, da slijedimo Isusa prihvaćajući i noseći svoj križ. Podbrdo, Križevac, klanjanje Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu, posjet zajednici Cenacolo i svjedočanstvo mladića, molitva krunice… Kroz sve to u našim molitvama je posebno bio naš biskup Ivan Štironja, koji je tada preuzeo službu. Providnost je htjela da baš tada budemo tamo i da molimo za njega, da mu Gospa, koja je zaručnica Duha Svetoga, posebno izmoli snagu, mudrost i otvorenost Duhu Božjemu da sve nas i čitavu biskupiju vodi Božjim putem.

U nedjelju, pri povratku u naš Labin, posjetili smo Udbinu. Hvala vlč. Josipu Šimatoviću koji nam je od srca i jako lijepo prenio ljubav prema Hrvatskoj domovini, zahvalnost za sve one koji su život dali za nju i veliki poticaj da nasljedujemo one koji su za svoju vjeru bili spremni život dati. Možda nećemo dati život na taj način kako su oni, ali neka nas svi sveti mučenici, poznati i nepoznati, zagovaraju da ustrajemo u tihom mučeništvu našeg svakodnevnog života kroz prihvaćanje svega što nam Bog pošalje i dopusti.

Naša hodočasnica je dobro rekla: „Kada Gospa poveže, to je zauvijek! Sada smo svi dio jedne 'hodočasničke ekipe'!“ Hvala joj na ova tri dana provedenog u Božjem zajedništvu, koje smo svi posebno iskusili! Vjerujemo da je ovo prvo od mnogih hodočašća koje nam je ona u svojoj majčinskoj ljubavi pripremila. Draga Gospe, hvala ti na svemu!

„Može li se MEĐUGORJE opisati? Mi smo u samo tri dana prošli kroz MILOST, oprani od ljutnje, svađe, prigovaranja…svega što smeta da si nasmijan, susretljiv, da možeš moliti, da daš da te Bog vodi do nje u vječnost. Sve u meni živi... Ja joj se vraćam.“ (DR)

„U Međugorju je meni i mom sinu bilo veliko ispunjenje Duhom Svetim. Sin je bio prvi put. Upoznao je i vidio kako se ide duhovnim putem. I kako on kaže: 'Ušla je u mene neka snaga i mir, koje nisam imao.'“ (S. i B.)

„Ovo je moje drugo hodočašće u Međugorje. Križni put kojeg su vodile sa puno emocija naše časne sestre Gabrijela i Skolastika na Križevcu u meni je otvorio najdublje osjećaje poniznosti. Molitvom od postaje do postaje Križnog puta proživljavala sam neopisivo duboke emocije Isusove patnje radi nas grešnika, ali i bezgranične ljubavi koju je na tom putu pružao i koju pruža svima nama koji ga slijedimo na njegovom putu. Veliko hvala Isusu i Gospi što su me pozvali na ovo hodočašće. Hvala još jednom na svemu.“ (D.Š.J.)

"Zahvalni smo Bogu na svakom trenutku kojeg smo posvetili Našoj Majci Mariji i na milosti koju smo dobili u molitvi pod križem. Hvala našim časnim sestrama koje su uveličale i približile ovo hodočašće našim srcima koje ćemo pamtiti cijeli život." (A. i R.)

"Zahvalna sam Majčici od srca što me pozvala na molitvu sv. krunice. Sada tek uviđam kolika je to bila milost... i kolika je moja "vjera" bila. Putevi su to kojim se polako kao malo dijete tek učim hodati."(EF)

„Prvi put hodočastim u Međugorje – i bilo je sjajno. Najviše sam volio penjanje na Podbrdo i Križevac. Da stignem, vratio bi se prvom prilikom u Međugorje.“ (Gabrijel, najmlađi sudionik)

Papinska misijska djela Porečke i Pulske biskupije, i ove godine organiziraju akciju:                        

"Maslinova grančica – moj dar za misije“ !                                                        

Dragi vjernici, darivanjem vaših maslinovih grančica, vi pomažete naše misije i misionare. Naime, vjernici iz unutrašnjih dijelova Hrvatske koji nemaju masline, na Cvjetnicu uzimaju vaše maslinove grančice, te za njih daju svoj dobrovoljni prilog koji je namijenjen za potrebe i školovanje djece u misijskim krajevima.

Stoga, molimo vjernike da se uključe u tu humanu akciju na dva načina:

a) da se organizirate po grupama i u određenim maslinicima pripremite i narežete maslinove grančice;

b) da svatko pojedinačno, iz vlastitih maslinika donese pripremljne maslinove grančice.

Akcija traje od četvrtka, 23. do srijede 29. ožujka.

Molimo da grančice budu lijepo narezane, dužine oko 30 cm, svezane u snopove od po 100 komada. Grančice ćemo u srijedu 29. ožujka kombijem pokupiti po sabirnim centrima i odvesti u Riječku nadbiskupiju, a oni će ih zatim podijeliti župnicima, kako bi ih vjernici na Cvjetnicu mogli dobiti.

Unaprijed zahvaljujem.

Ravnatelj PMD-a Porečke i Pulske biskupije

Mirko Vukšić

Za sve dodatne informacije obratite se na mob: 099/300 2545

Kalvarija je mjesto gdje se gaze sve ljudske vrijednosti... da bi naposljetku kulminirali u zveckanju oružja. Nema kontinenta na kugli zemaljskoj gdje ne čuješ ovaj zvuk. U cijelom tom vihoru od punine vremena najteže podnose to breme upravo najranjiviji, a to su djeca, žene i starci. Takvo jedno breme koje više nalikuje križu Isusovom nosila je u domovinskom ratu Ruža MarkoBašić, 1991. godine. Našavši se na meti onih koji su poharali grad heroja, na obali Dunava. Kao trudnica u petom mjesecu trudnoće i supruga jednog od prvih dobrovoljaca grada Vukovara, Davora Markobašića. Te se ratne zime,1991. našla u bolnici, a tu su je prepoznali oni koji su je dignuli iz bolničkog kreveta i tu joj zapečatili svoj kraj. Koliko li je vrijeđanja i ponižavanja ta krhka žena mogla podnijeti... (Koji se za nas krvavim znojem znojio!) Što li je tada, u tom trenutku, proživljavala... znoj, uzavrela krv od bojazni za sebe i svoje dijete. Koliko li će samo boljeti?!

Krvnici je vode u mrak, hladnoću, oskudno odjevenu. Podsjeća li vas sve to na već viđeno i prošlo svršeno vrijeme? Svi putevi ovih krvnika vodili su do masovnih stratišta... ovog puta na Ovčaru - Kalvariju njezinog života. Silni udarci nogom, kundakom, mučili je i verbalno ismijavali do rušenja svakog dostojanstva... razgolićenu i silovanu. Završivši pred puščanom cijevi, postala je živa meta razjarenih krvnika, željnih osvete. Njezino dijete ispod srca našlo se u prvom planu ...

Podliježe ranama zadobivenim u trbuh, gdje se skrivalo dijete... Toj trudnici se danas podigao spomenik i stoji ponosno ispred vukovarske bolnice kao podsjetnik svima: "Evo ti majke!"

Čuje se vapaj sa križa... to je sudbina majke heroja koja je položila svoj život na oltaru domovine zajedno sa svojim djetetom. Ružica je postala Ruža domovine!

Takvih anonimnih ruža ima danas na tisuće samo im se nezna ime... prolivena je krv nedužna...

Pobožnost križnog puta za majke i nerođenu djecu je otvoreni poziv svima nama da se zalaganjem stavimo u zaštitnički stav. Kako?

Molitvom i potporom, izađimo iz komfora i u svojoj pustinji dopustimo Gospodinu da nas mijenja. Mijenjajući sebe i naša budućnost biva ljepša.

Po crkvama diljem lijepe naše se ovih dana moli za njih i njihov život pa tako je bilo i u crkvi sv. Franje u Labinu, 10.ožujka. Uz župljane pobožnost su predvodili molitelji inicijative "40 dana za život".(EF)

Tradicionalni Dekanatski križni put na Skitači htjeli smo održati Prve korizmene nedjelje, ali nam se ispriječila organizacija jednog hodočašća. Ponizno smo Križni put pomakli za sedam dana kako bi u njemu mogli sudjelovati i nesuđeni hodočasnici. Sva sreća! Prve korizmene nedjelje bilo je užasno vrijeme: kiša, vjetar, snijeg, hladnoća... i što sve ne. A Druge korizmene nedjelje sunce, toplina, bez vjetra... bolje nismo mogli „naručiti”. Od srca smo bili zahvalni Bogu na tom daru. Molili smo kombinaciju „Bulešićevog križnog puta” i najstarije hrvatske verzije. Bilo je pobožno, sabrano, zdušno... složna pjesma, poštivala se tišina... čulo se koračanje, škripanje kamenja pod nogama, disanje, nakašljavanje... Molili smo se za prestanak općih zala: pandemije covida 19, rata u Ukrajini i drugdje po svijetu, raznih strahova i nesigurnosti i svakodnevnih neizvjesnosti. Vratili smo se radosni i utješeni na polaznu točku i primili ljubaznu okrepu toplim čajem u „Kući za odmor” (nekadašnja župna kuća sad dana u koncesiju udruzi planinara). Bib