Papinska misijska djela Porečke i Pulske biskupije, i ove godine organiziraju akciju:                        

"Maslinova grančica – moj dar za misije“ !                                                        

Dragi vjernici, darivanjem vaših maslinovih grančica, vi pomažete naše misije i misionare. Naime, vjernici iz unutrašnjih dijelova Hrvatske koji nemaju masline, na Cvjetnicu uzimaju vaše maslinove grančice, te za njih daju svoj dobrovoljni prilog koji je namijenjen za potrebe i školovanje djece u misijskim krajevima.

Stoga, molimo vjernike da se uključe u tu humanu akciju na dva načina:

a) da se organizirate po grupama i u određenim maslinicima pripremite i narežete maslinove grančice;

b) da svatko pojedinačno, iz vlastitih maslinika donese pripremljne maslinove grančice.

Akcija traje od četvrtka, 23. do srijede 29. ožujka.

Molimo da grančice budu lijepo narezane, dužine oko 30 cm, svezane u snopove od po 100 komada. Grančice ćemo u srijedu 29. ožujka kombijem pokupiti po sabirnim centrima i odvesti u Riječku nadbiskupiju, a oni će ih zatim podijeliti župnicima, kako bi ih vjernici na Cvjetnicu mogli dobiti.

Unaprijed zahvaljujem.

Ravnatelj PMD-a Porečke i Pulske biskupije

Mirko Vukšić

Za sve dodatne informacije obratite se na mob: 099/300 2545

Kalvarija je mjesto gdje se gaze sve ljudske vrijednosti... da bi naposljetku kulminirali u zveckanju oružja. Nema kontinenta na kugli zemaljskoj gdje ne čuješ ovaj zvuk. U cijelom tom vihoru od punine vremena najteže podnose to breme upravo najranjiviji, a to su djeca, žene i starci. Takvo jedno breme koje više nalikuje križu Isusovom nosila je u domovinskom ratu Ruža MarkoBašić, 1991. godine. Našavši se na meti onih koji su poharali grad heroja, na obali Dunava. Kao trudnica u petom mjesecu trudnoće i supruga jednog od prvih dobrovoljaca grada Vukovara, Davora Markobašića. Te se ratne zime,1991. našla u bolnici, a tu su je prepoznali oni koji su je dignuli iz bolničkog kreveta i tu joj zapečatili svoj kraj. Koliko li je vrijeđanja i ponižavanja ta krhka žena mogla podnijeti... (Koji se za nas krvavim znojem znojio!) Što li je tada, u tom trenutku, proživljavala... znoj, uzavrela krv od bojazni za sebe i svoje dijete. Koliko li će samo boljeti?!

Krvnici je vode u mrak, hladnoću, oskudno odjevenu. Podsjeća li vas sve to na već viđeno i prošlo svršeno vrijeme? Svi putevi ovih krvnika vodili su do masovnih stratišta... ovog puta na Ovčaru - Kalvariju njezinog života. Silni udarci nogom, kundakom, mučili je i verbalno ismijavali do rušenja svakog dostojanstva... razgolićenu i silovanu. Završivši pred puščanom cijevi, postala je živa meta razjarenih krvnika, željnih osvete. Njezino dijete ispod srca našlo se u prvom planu ...

Podliježe ranama zadobivenim u trbuh, gdje se skrivalo dijete... Toj trudnici se danas podigao spomenik i stoji ponosno ispred vukovarske bolnice kao podsjetnik svima: "Evo ti majke!"

Čuje se vapaj sa križa... to je sudbina majke heroja koja je položila svoj život na oltaru domovine zajedno sa svojim djetetom. Ružica je postala Ruža domovine!

Takvih anonimnih ruža ima danas na tisuće samo im se nezna ime... prolivena je krv nedužna...

Pobožnost križnog puta za majke i nerođenu djecu je otvoreni poziv svima nama da se zalaganjem stavimo u zaštitnički stav. Kako?

Molitvom i potporom, izađimo iz komfora i u svojoj pustinji dopustimo Gospodinu da nas mijenja. Mijenjajući sebe i naša budućnost biva ljepša.

Po crkvama diljem lijepe naše se ovih dana moli za njih i njihov život pa tako je bilo i u crkvi sv. Franje u Labinu, 10.ožujka. Uz župljane pobožnost su predvodili molitelji inicijative "40 dana za život".(EF)

Tradicionalni Dekanatski križni put na Skitači htjeli smo održati Prve korizmene nedjelje, ali nam se ispriječila organizacija jednog hodočašća. Ponizno smo Križni put pomakli za sedam dana kako bi u njemu mogli sudjelovati i nesuđeni hodočasnici. Sva sreća! Prve korizmene nedjelje bilo je užasno vrijeme: kiša, vjetar, snijeg, hladnoća... i što sve ne. A Druge korizmene nedjelje sunce, toplina, bez vjetra... bolje nismo mogli „naručiti”. Od srca smo bili zahvalni Bogu na tom daru. Molili smo kombinaciju „Bulešićevog križnog puta” i najstarije hrvatske verzije. Bilo je pobožno, sabrano, zdušno... složna pjesma, poštivala se tišina... čulo se koračanje, škripanje kamenja pod nogama, disanje, nakašljavanje... Molili smo se za prestanak općih zala: pandemije covida 19, rata u Ukrajini i drugdje po svijetu, raznih strahova i nesigurnosti i svakodnevnih neizvjesnosti. Vratili smo se radosni i utješeni na polaznu točku i primili ljubaznu okrepu toplim čajem u „Kući za odmor” (nekadašnja župna kuća sad dana u koncesiju udruzi planinara). Bib

U subotu, 25. veljače 2023. godine, krizmanici Labinskog dekanata krenuli su na hodočašće zajedno sa svojim župnicima i kapelanima putevima bl. Miroslava Bulešića. Bila je to prilika da se krizmanici upoznaju sa životom i mučeničkom smrću tog istarskog svećenika koju je podnio zbog svoje vjere, 24. kolovoza 1947. godine, nakon podjele sakramenta svete potvrde u Lanišću. Na hodočašću je sudjelovalo pedesetak krizmanika župa Gornji i  Donji Labin, Sv. Nedelja, Sv. Martin, Šumber, Plomin, Šušnjevica, Kršan i Čepić.

Prva postaja na hodočašću bilo je Lanišće gdje je bl. Miroslav podnio mučeništvo. Mještanka Lanišća, Marija Žmak, u župnoj je crkvi sv. Kancijana na živi i zanimljiv način predstavila krizmanicima život i djelo bl. Miroslava. Nakon predstavljanja, bio je red na posjet župnoj kući u kojoj je bl. Miroslav ubijen. Ondje su pogledali kratki dokumentarni film o blaženikovu životu i tom nemilom događaju. U prostoriji gdje se dogodilo ubojstvo još su vidljivi tragovi krvi na zidu koje su vjerni mještani nakon ubojstva zakrili ormarom, a otkriveni su tek 1991. godine. Slijedila je kratka okrepa i polazak za Pazin.

U Pazinu su posjetili Pazinski kolegij u kojem je blaženik od rujna 1946. do smrti 24. kolovoza 1947. vršio službu vicerektora i profesora biskupijskog sjemeništa. Vlč. Filip Celent, profesor u gimnaziji, krizmanike je uputio u život u kolegiju. U kolegiju djeluju klasična i jezična gimnazija, a učenicima su na raspolaganju i razne aktivnosti od sporta, dramskih i literarnih radionica, profesionalnog usmjeravanja i učenja o primjeni stečenog znanja u stvarnim, životnim situacijama. Nakon obilaska prostorija kolegija, uslijedio je ručak u blagovaonici i slobodno vrijeme za razgledavanje Pazina.

S autobusnog kolodvora u Pazinu krenulo se za Svetvinčenat u čijoj se župnoj crkvi sv. Vinka čuvaju zemni ostaci bl. Miroslava. Krizmanike je pozdravio župnik Svetvinčenta, vlč. Darko Zgrablić i održao katehezu o svetosti kao poslanju svakog čovjeka bez obzira na dob, stalež, spol i podrijetlo. Pomolili su se na oltaru blaženika za sve svoje potrebe i krenuli prema autobusima koji su ih vratili rodnim župama. (JV)