Riječka nadbiskupija je bila domaćin 32. Susreta hrvatskih misionara i misionarki koji se održao od subote 2. do srijede 6. srpnja 2022. Tim povodom smo razgovarali s fra Ivicom Vrbićem, našim misionarom u Boliviji.

Vi ste, fra Ivice, franjevac kapucin. Što Vas je potaknulo da se odlučite u svom zvanju baš za kapucina a potom i za misionara? Molimo Vas da nam se ukratko predstavite?

To je Božji poziv, Bog izabire određene ljude, među njima i mene je pozvao još odmalena. Bog koristi druge ljude da bi te privukao a u mome slučaju je to bila moja baka koja me poticala da budem svećenik. Onda u susretu s redovnicima franjevcima kapucinima u riječkom samostanu na Žabici, tu se rodilo moje zvanje da budem franjevac kapucin. Kada sam došao u sjemenište u Varaždin 1997. god. raslo je dalje to zvanje. Bogu sam zahvalan na tom daru svećeništva i redovništva. Kada Isus šalje svoje učenike da pođu po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju onda kada Isus šalje svoje učenike, taj svijet je ovdje kao i tamo negdje daleko. Većina je pozvana da bude u svom mjestu i navješta Kraljevstvo Nebesko, a neke Gospodin šalje da Riječ Božju idu propovijedati i u druge krajeve. To je zvanje unutar zvanja i ja sam Bogu zahvalan i na tom zvanju da me Gospodin pozvao da budem misionar. Nije to svima dano, ali to je Božji poziv. Ako se čovjek ne odazove tom pozivu neće ni naći onu sreću koju mu Bog nudi i daje u životu.

Možete li nam ukratko opisati kakva je zemlja Bolivija. Kakav je bio Vaš prvi dojam dolaskom u tu zemlju? Kako ste se snašli s jezikom, prehranom i samom klimom koja je drugačija od naše?

Sad smo ovdje u Hrvatskoj u ljeti i velike su vrućine. U Boliviji smo deset i pol mjeseci u ovakvoj klimi. Ja sam u nizinskom dijelu Bolivije, sedam sam godina misionar u Boliviji. Ono što je tipično u mojoj misiji je abeceda vjere. Krećemo od nule, koliko puta moramo učiti ljude od samoga znaka križa. Ti ljudi su čuli za Isusa, ali nikad ga nisu osobno sreli niti su imali dublje iskustvo molitvenog ili sakramentalnog života. To je ono sa čime se mi misionari susrećemo da govorimo da je Isus živ, uskrsnuli i da Isus ima dan danas veliki utjecaj na naš život. Najžalosnije je što u tom narodu štuju kult smrti. Cijeli latinoamerički kontinent štuje Santa morte i njima je najznačajniji događaj u godini Veliki petak kada u velikim procesijama nose kip Isusovog tijela, tada dolaze vjernici i nevjernici na procesiju što je tradicionalno. Na Uskrs nemate skoro nikoga na sv. misi. Ono što želimo potaknuti u tom narodu je da je Isus živ i želimo donijeti tu živu prisutnost tim ljudima.

Teško se bilo naviknuti na vrućinu, na vlagu, drugi jezik. Otišao sam u Boliviju znajući samo jednu riječ na španjolskom (hermano-brat). U prva tri mjeseca sam izgubio 12 kg. Teško se i dan dans na neke stvari priviknutI. Kada obilazimo filijale, ljudi nas pozivaju da budemo dionici njihova stola pa me nedavno zadesila salmoneloza. To je dio našeg posla pa se ne bavimo previše time.

Koje područje obuhvaća Vaša župa, teritorijalno i prema broju stanovnika?

Bolivija je 20 puta veća od Hrvatske. Regija u kojoj sam ja (Santa Cruz) je 6 i pol puta veća od Hrvatske. Moja misija, u kojoj djelujem s trojicom franjevaca kapucina iz Perua, ima 2 općine u kojima živi oko 50 000 stanovnika. Imamo centar i 22 filijale. Najdalja filijala je otprilke udaljena 35 km po zemljanim, makadamskim putevima. Kada je sezona kiše, ti putevi su teško prohodni ili neprohodni. Možemo doći do 5 sela a kod ostalih kada vremenske prilike dopuste.

Kako izgleda jedan Vaš dan u misijama?  

Ispunjen je cijeli dan. Obično se budim oko 5:15 h kada mi moja biološka budilica zvoni. Malo čitam vijesti iz Hrvatske i od 5:30 h imamo našu molitvu od sat vremena i to je najbitniji dio našega dana. Tu crpimo snagu za sav posao koji ćemo obavljati u toku dana. Nakon doručka imamo obaveze, prije podne je to susret s ljudima radi dokumenata. Dolaze nam bolesnici koji ne mogu ostvariti nikakvo pravo na zdravstvenu skrb i siromasi koji nemaju nikakvoga jela. Poslijepodne izlazimo na filijale, obilazimo ta sela. Kada dođemo u neko selo, ostajemo po 4 h ukoliko uspijemo okupiti ekipu mladih da nas prate. Dođete u selo koje ima otprilike 200 obitelji i obilazimo od kuće do kuće i skupljamo djecu. Djeca trče za misijskim autom i tada sjednu oko mene, dam priliku i onim najmanjima jer imaju potrebu da ih se zagrli . Većina te djece živi izvan obiteljskog konteksta jer su većina naših župljana u konkubinatu u smislu da 90% bračnih parova nisu vjenčani, ni civilno ni crkveno, a 70% djece raste bez prisustva biološkog oca. Vidite kako je teško, obitelj ne postoji. Djeca su žrtve u smislu nedostatka roditeljske ljubavi, a kasnije i žrtve seksualnog zlostavljanja najbližih članova obitelji. Kada me ljudi pitaju što mi je najgore u misijama odgovorim da mi ništa nije teško. Bog nam je dao tu sposobnost kada vidimo ljudsku bijedu odmah nam dolaze nekakve ideje i planovi kako da odemo pomagati tim osobama i da interveniramo u takvim teškim životnim situacijama.

Koliko ima katolika u Boliviji? Dolaze li vjernici na misu? Pomažu li Vam laici u pastoralu?    

Teško je reći koliko ima zapravo katolika jer se u popis stanovništva ne želi staviti taj podatak. Od 60% do 70% ljudi su katolici, imamo jako puno drugih kršćanskih crkvi, (protestantskih, evangeličkih i pentakostalnih) ali ima jako puno kršćanskih sekti. Raširena je uzrečica kada nemaš novaca i ne da ti se raditi onda osnuješ svoju crkvu. Kada pomažemo u socijalnim projektima, ne radimo razliku među ljudima, bilo to katolici ili ateisti. Kada je Isus slao svoje učenike tada im je rekao da liječe bolesne, nije rekao katolike nego bolesne.

Mi smo četvorica fratra na 22 filijale pa je  nemoguće da uspijevamo sami bez pomoći laika. Imamo 900 vjeroučenika pa mi pripremamo vjeroučitelje koji ponekad ne znaju ni dobro čitati. Oni drže kateheze i pripremaju misna slavlja u filijalama, u udaljenijima služimo misu 2 puta mjesečno, a u bližima svaki tjedan.

Uskoro se održava akcija MIVA. Na koji se način mogu naši čitatelji uključiti u pomaganje misijama i misionarima?    

Jako je bitna akcija MIVA. Mi u našoj misiji imamo 1 vozilo koje smo dobili pred 5 god. Naša vozila su skupa jer moraju biti snažna budući da njima idemo i kroz rijeku jer na nekim mjestima nema mostova. Misijsko vozilo je i ambulanta, služi za prijevoz učenika, kateheta i svećenika, služi kao teretno vozilo za razvoz humanitarne pomoći. Naši vjernici uplatom preko Papinskih misijskih djela za MIVU jako puno pomažu misionarima i nama to puno znači kako bi mogli doći do najpotrebnijih. To nije misijsko vozilo nego vozilo siromaha kojima mi pomažemo.

Vaša poruka za čitatelje...

Otvorimo naša srca kako bi primili u naša srca na duhovan način one potrebite, da li su to djeca, siromasi, bolesnici, starci, osobe koje su na rubu društva. Molimo za te osobe, prikazujmo svoje patnje za uspjeh misija i misionara ili ih novčano potpomažimo. Primajmo u srce ljude koji pate, a Bog nam neće ostati dužan. Bog nagrađuje veliko otvoreno srce i ljubav koju dajemo drugima. Često kažem Bogu kako sam slab i grješan, a On me nagrađuje. Ja sam dao svoj život za misije a On mi daje nagradu. Bog nagrađuje i naše dobročinitelje.

Neka Bog blagoslovi misijski rad i život fra Ivice te ga obilno nagradi za svu ljubav koju ima i prema Njemu i prema bratu čovjeku! (LB)

Život i misijsko djelovanje fra Ivice Vrbića možete pratiti na facebook stranici: Ivica Vrbić.

Želite li pomoći misionarima za kupnju misijskih vozila, svoj prilog možete uplatiti prema dolje navedenim podacima:

 Nacionalna uprava Papinskih misijskih djela u RH

Ksaverska cesta 12a, 10000 ZAGREB

Žiro račun: HR6323600001101542876

Svrha: akcija MIVA

Poziv na broj: 00 303013

 

Ova web stranica koristi kolačiće

Ova web stranica koristi kolačiće radi što boljeg iskustva posjetitelja stranice. Klikom na poveznicu 'Informacije' saznajte više o kolačićima. Klikom na poveznicu 'Prihvaćam' potvrđujete prihvaćanje kolačića na ovim stranicama.