Novosti

Korizma poručuje: trpljenje je privremeno, kao što ni Gospodin nije trajno ostao u Getsemaniju ni stalno na Golgoti. Svanulo je uskrsno jutro. Zato vrlo slikovito djeluje poruka biskupa Bella, koji u svojoj poruci podsjeća na susret u staroj katedrali u Molfetti, gdje je na sakristijski zid naslonjeno zamijetio veliko raspelo, skinuto iz katedrale radi restauracije, s upozorenjem podno križa: “Privremeni smještaj”. Čini se da nema sretnije formule da se opiše smisao i uloga križa kao metafore našega trpljenja: Ne samo Gospodinov križ, već i naš, tvoj i moj križ, nisu stalno rješenje. Zato se ohrabri i ti, koji si možda prikovan uz kolica ili bolesnički krevet. To je samo “privremeni položaj”! Dok nam traje korizma života, nekome dulje, nekome kraće, ali sigurno svakome traje, neka nam često odjekuje pametni savjet libanonskoga refleksivca i pjesnika Halila Džubrana: “Kad biste se znali diviti u srcu svakidašnjih divota života, bol bi vas manje…

Gospodine, o tebi govori prorok: “Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bismo se u nj zagledali, ni ljupkosti da bi nam se svidio. Prezren bješe, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama.” Radi nas si tako smrvljen. Slika tvog obeščašćenog tijela pokazuje kakva je moja duša koja je ipak bila stvorena na Božju sliku.

Korizmena akcija Inicijative 40 dana za život, pod geslom “Uzmi svoj križ i idi za mnom!”, započinje na Pepelnicu, 17. veljače, i traje do Cvjetnice, 28. ožujka. Svakoga dana će članovi Inicijative bdjeti uz molitvu kraj Doma zdravlja Labin u vremenu od 6:00 do 18:00 h. Ukoliko se želite pridružiti molitvi, nazovite kontakt osobu Elviru na mob. tel. 091/ 169 8038. Čistom srijedom započinje korizma, vrijeme kada smo na osobit način pozvani na odricanje, post, molitvu, djela ljubavi, tjelesna i duhovna djela milosrđa. Jedno je od duhovnih djela milosrđa – Za žive i mrtve Boga moliti! pa iskoristimo što kvalitetnije i plodonosnije vrijeme koje nam Bog daje.  

Blagdan Prikazanja Gospodinova (Svijećnica) slavi se 2. veljače, četrdeset dana nakon Božića. Prema starom Židovskom zakonu, žena koja je rodila sina nije smjela dirati ništa posvećeno niti ući u prostore Hrama dok ne prođe četrdeset dana nakon rođenja sina. Tog propisa držala se i Marija. Zakon je također propisivao da nakon četrdeset dana majka prinese za žrtvu jednogodišnje janje, ili ako je siromašna, dvije grlice ili dva golubića. Prema evanđelju, taj su obred također izvršili Josip i Marija, koji su prikazali Isusa u Hramu u Jeruzalemu. Dok su bili ondje, Isusovi roditelji su susreli čovjeka imenom Šimun, kojega evanđelje opisuje kao čovjeka „pravedna i bogobojazna“ i kao nekoga koji je iščekivao vrijeme kada će spasenje doći Božjem narodu u Izraelu. Kada je Šimun ugledao dijete Isusa uzeo ga je u svoje naručje i rekao:

Dragi župljani, kao što znate, umro je naš vlč. Stipan Mišura, dugogodišnji župnik Rapca. Svima nam, već sada, nedostaje a posebno župljanima Rapca. Zbog nedostatka svećenika, mons. biskup Dražen Kutleša imenovao je mene za župnog upravitelja, te vlč. Boška Čatlaka za župnog vikara. Učinit ćemo sve, što je u našoj moći, da župljani Rapca imaju adekvatnu duhovnu i pastoralnu brigu u svom kršćanskom rastu. Molimo župljane svih šest župa da imaju strpljenja i uviđavnosti te budu otvoreni za pomoć u svim župnim aktivnostima. Molite za nas. (vlč. Mirko Vukšić)

Dana 3. siječnja 2021. god. otišao je u kuću Gospodnju vlč. Stipan Mišura, župnik župe sv. Andrije u Rapcu. Tim povodom iskazujemo zahvalnost vjernicima Rapca i Labinskog dekanata, koji su predvođeni subraćom svećenicima i preuzvišenim biskupom u miru Ivanom Milovanom ispratili misnim slavljem pokojnog župnika, iz crkvice u Rapcu za njegovu rodnu Kandiju. Posebno hvala onima koji su ga tijekom bolesti svakodnevno prevozili na liječničke tretmane, potom njegovali i tješili u kući. Svi će se oni, bez navođenja imena, prepoznati u ljubavi za koju zna samo Bog. Cijeneći sve upućene sućuti, kao priznanje za njegov rad, upućujemo molitve za njegov ulazak u kuću Gospodnju uz blagoslov njegove župe i cijele Labinštine. Rodbina

U akciji dekanatskog Caritasa, koja je započela 28. prosinca 2020. god., prikupljalo se nekvarljivu hranu, higijenske potrepštine, deke, poplune, grijalice i radijatore. U srijedu, 13. siječnja 2021. god. ova je akcija privedena kraju te se u petak, 15. siječnja, sve prikupljeno odvezlo u skladište biskupijskog Caritasa u Pazin. Odatle će pomoć za ugroženo stanovništvo nastradalo u potresu na Baniji biti prevezena u Caritas Sisačke biskupije. I dalje se nastavlja sakupljanje novčanih sredstava u škrabicama koje su postavljene za tu namjenu u crkvama. Svoj prilog možete dati i pozivom na broj Hrvatskog Caritasa 060 90 10. Osim financijskih i materijalnih sredstava, braća i sestre iz ugroženih područja su potrebni naših molitava. Prikazujmo ih Gospodinu da im podari snage i milosti da izdrže sve nevolje i kušnje u kojima se nalaze.  

– iz crkvice sv. Andrije u Rapcu, u Kandiju (Bugojno) – rodno mjesto pokojnika U ponedjeljak, 3. siječnja, izdahnuo je, shrvan neizlječivom bolešću, vlč. Stipan Mišura, župnik župe sv. Andrije u Rapcu. Svečani ispraćaj upriličilo je mnoštvo vjernika i prijatelja s Labinštine koji su se okupili ispred crkvice sv. Andrije, uz treptaj svijeća, stručke cvijeća i molitve misnog slavlja, gdje su, oko žrtvenog stola, stajala njegova brojna subraća svećenici i biskup u miru preuzvišeni gospodin Ivan Milovan.

Bogojavljanje je poslije Uskrsa najstariji blagdan kršćanstva. Spominje ga početkom III. stoljeća već sv. Klement Aleksandrijski. To je drugi stožerni blagdan božićnoga vremena. Kod nas na Zapadu uobičajen je naziv Sveta tri Kralja ili Tri mudraca. No, kad je riječ o imenu moguć je i naziv svetkovina Bogojavljanja ili Gospodnje epifanije. Epiphania je izraz grčkog podrijetla a označava očitovanje ili objavljenje. Ova svetkovina se obično slavi 6. siječnja. Njezine prve tragove imamo u Aleksandriji. Mnogo toga nas navodi na misao da je na izbor dana utjecao poganski blagdan, rođendan boga Eona. Svojevremeno je znameniti hrvatski bibličar i neosporni autoritet fra Bonaventura Duda napisao “Bogojavljanje se odnosi prema Božiću nekako kao Duhovi prema Uskrsu, kao njegova punina: Bogojavljanje je očitovanje Božića svim narodima.”

Vlč. Stipane! Prije 27 godina došao si s izbjeglicama u hotel “Hedera” u Rapcu. Došao si poput lahora kojeg je donio Gospodin kao utjehu u vremenima rata i očaja. Sada si opet otišao s povjetarcem iza kojeg je ostala tvoja župna zajednica s kojom si, u skromnosti i poniznosti dijelio nemire i radosti. Suze svih kojima si bio pastir iskazat će hvalu, a molitve zahvalu. Bio si vjerni sluga svog Gospodina, bio si onaj koji si posljednjim osmijehom zahvalio svojem Bogu, svojem Isusu radost življenja.  Naučio si nas, svojim apostolskim poslanjem, vjernosti vjeri naših otaca, vjernosti Onome koji nema ni početka ni svršetka, vjernosti Onome kojeg si odabaro od dječačke dobi do oboljele starosti. Nedavno si komentirao svoju maturalnu sliku koju si pokazao u knjizi dubrovačkog sjemeništa “Religioni et bonis artibus” (vjeri i dobrim vještinama – vrlinama). Sretan kao dijete jer si tada sanjao svoj svećenički poziv.