Novosti

Danas Isus nastavlja govoriti Nikodemu da on, Isus, govori ono što zna i što je vidio, ali da oni (farizeji) to svjedočanstvo ne primaju, a htjeli bi znati nešto više. Voljeli bi mudrovati. Isus kaže da najprije trebaju prihvatiti ove obične stvari (zemaljske), činjenice i djela koja on čini njima na očigled (ozdravljenja, umnažanje kruha, ljubav prema siromasima, oproštenje grijeha), koje im on govori i tumači, da bi mogli ići korak naprijed i vjerovati kad im bude govorio nebesko.

O farizejima uglavnom govorimo ružno; ostavili su o sebi ružnu sliku u Evanđeljima, u predstavljanju sebe u odnosu na Isusa. Sam Isus im je uputio oštre riječi, tako da je za njih ostao pojam dvoličnosti ili licemjerstva kao nečeg što ih bitno karakterizira. No, kao što nikad nije sve samo crno ili samo bijelo, tako je i među farizejima bilo iskrenih tražitelja istine koji su se bili kadri poniziti da bi saznali istinu. O takvom čovjeku govori današnje evanđelje. Čovjek se zove Nikodem.

Svaka biskupija u Hrvatskoj zemlji ima svoje posebnosti koje mjerodavni trebaju uzeti u obzir. Ne može se uzeti za sve jedan te isti obrazac, ni u društvenom ni u crkvenom životu: ni u biskupijama ni u, na primjer, županijama. Zato nema smisla čekati dok se svi do jednoga dogovore i usuglase, jer će proći puno vremena… a narod se polako hladi. Ima onih “koje mnoge vode ne mogu potopiti”, ali takvih je malo. Odugovlačenje će prouzročiti veliku pastoralnu štetu. Rijetko koje crkve (mislim na zgrade) u Istri su tako ispunjene vjernicima, da se ne bi, uz malo pažnje, mogao postići optimalan razmak za vrijeme nedjeljne mise. To nije kao u župama u velikim hrvatskim gradovima ili u tradicionalnim seoskim župama gdje “svi!” idu na misu pa crkve budu dupkom pune, ili kao u poznatim svetištima i hodočasničkim mjestima.

Izašao je novi broj vjersko – informativno kulturnog biskupijskog lista “Ladonja”. Ukoliko ga želite nabaviti, kontaktirajte svoje župnike koji će vam, prema dogovoru, omogućiti da dođete do njega.

Hvala Bogu, kako već mjesecima molimo, pošast korone virusa se polako smiruje. Znam da nije prošla i vjerujem da će negdje pritajeno čučati i, da će ubuduće, nesigurnošću začinjati (začiniti) svaki naš dan. Želimo i nadalje biti oprezni, ali ne želimo biti robovi straha pred njom. Želimo živjeti. Ne samo zdravo tjelesno, već i duhovno. Želimo ne samo pokretanje i napredak posla i ekonomije, nego i duha. Narod je duhovno ogladnio. Ovo što prima preko televizije, radija i elektroničkih sredstava je dobro, ali samo u neposrednoj “ratnoj” opasnosti. Sirene već jednom trebaju zatrubiti kraj uzbune da izađemo iz skloništa na svježi zrak i milo, toplo sunce. Da slušamo cvrkut ptica, a ne lupanje lonaca, poklopaca i drugih sredstava za “tjeranje” zlih duhova.

Današnja čitanja stavljaju nasuprot početnu nevjeru Isusovih učenika i Apostola i neustrašivost njihove vjere nakon silaska Duha Svetoga. Isus je prekorio njihovu nevjeru, i nas upozorava da unatoč tolikim znakovima koje u našem svakidašnjem životu gledamo ne ostanemo u nevjeri nego da Isusa uskrslog znamo prepoznati u svakoj situaciji našega života, da budemo svjedoci njegove snažne prisutnosti u našemu životu. Budući da su Petar i Ivan učinili očiti znak pred svim narodom, nisu im se mogli suprostaviti i ništa im nisu mogli iako im nije bilo po volji da navještaju Isusovo ime.

I danas u evanđelju čitamo o ukazanju Isusa uskrsloga učenicima. Nakon praznoga groba i povoja koji su ležali u grobu Isus svojim ukazanjima svjedoči o uskrsnuću. Pokazuje se ne svemu narodu nego njegovim učenicima da njihova vjera ne bude na silu nego u slobodi. Isus je tako spremao učenike da nakon silaska Duha Svetoga oni mogu postati svjedoci Isusova uskrsa. Djela Apostolska nam govore upravo o tome kako su apostoli, Petar i drugi, po Duhu Svetome postali neustrašivi svjedoci Božje ljubavi. Kao što su poslušali Isusa bacivši mreže na drugu stranu i ulovili mnoštvo riba tako su poslušali Isusa kad im je rekao da idu i navještaju svem svijetu radost Uskrsa.

ČITANJA: Dj 3, 11-26; Ps 8, 2a.,5-9; Lk 24, 35-48 Draga braćo i sestre, današnje se Evanđelje nastavlja na ono jučerašnje o Emausu. Dvojica učenika nakon što su prepoznali Isusa u “lomljenju kruha” vraćaju se iz Emausa ponovno u Jeruzalem i iznose ostalim učenicima svoje svjedočanstvo o susretu sa Uskrslim Kristom. Tada čuju da se Isus nije samo ukazao njima, nego i drugim učenicima, među kojima i apostolu Petru…

ČITANJA: Dj 3, 1-10; Ps 105, 1-4., 6-9; Lk 24, 13-35 Draga braćo i sestre, današnje nam Evanđelje donosi susret Uskrslog Isusa sa učenicima koji su išli u Emaus. Radosna vijest o Isusovom Uskrsnuću, među apostolima i učenicima se brzo proširila ali nije kod svih donijela jednake učinke. Vijest da je Isus Krist uskrsnuo, bazira se na Istini, na povijesnim činjenicama koje su apostoli, učenici, žene i drugi: vidjeli, čuli i doživjeli… Sami se uvjerili te posvjedočili (prenijeli) nama. Evanđelja nam ne skrivaju početnu njihovu nevjeru, sumnju, sporost u razumijevanju i prihvaćanju nego nam kronološki, sa više strana, nižu događaje kako bismo i mi povjerovali, osvjedočili se te postali njegovi učenici.

“Dvojica braće išli su tužni, što Isus umrije. I dođe Isus uskrsli k njima, i tuga ih mine u tren. Ostani s nama jer večer je, ostani Gospode, ostani s nama jer mrači se, ostani Gospode!” – tako lijepa uskrsna šansona opjevava današnje Evanđelje. Kleofa i njegov drug razočarani idu u svoje selo Emaus da nastave starim životom pošto je Isus ubijen i pokopan. Ni sanjali nisu da je čovjek koji ih je sustigao Isus.