Novosti

Cvjetnica je Nedjelja muke Gospodnje i Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem prije njegove muke i smrti na križu. Isus slavno ulazi u Jeruzalem kao Kralj koji dolazi sjesti na prijestolje kralja Davida. Ljudi ga primaju s velikom radošću i poklicima: „Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, hosana sinu Davidovu!” Primili su ga kao kralja ali mu nisu dali kraljevsko prijestolje nego su ga postavili na drvo križa.

Ez 37,21-28 Bog vidi nesposobnost Izraelaca da se spase. Oni su izgubljeni i dezorjentirani. Nema nikog tko bi ih vodio. Bez glave su. Raspršeni su. Bog će ih sam spasiti. On će ih okupiti iz svih naroda među koje su raspršeni. Sabrat će ih u jedan narod. Očistiti ih od svih zabluda u koje su upali i od svih nevjerstava kojim su mu se iznevjerili. I On sam dat će im pastira i kralja. I istinsko bogoslužje. Kako je ovo utješno za nas danas, za nas koji smo dezorjentirani, pogubljeni, zastranili… nama kojima je oduzeto bogoštovlje. Sam Bog hita da nas spasi. I dok mi još ne vidimo i ne razaznajemo, on već povlači niti spasenja. Uspravite se i podignite glave, blizu je vaše otkupljenje!

Na kraju Mise posvete ulja, na Veliki četvrtak, 9. travnja u 10:00 h, mjesni biskup mons. Dražen Kutleša, izreći će posvetnu molitvu Prečistom Srcu Marijinu, s nakanom da zaštiti i čuva sve vjernike i stanovnike Porečke i Pulske biskupije u ova teška vremena:

Jr 20,10-13 Jeremijina je situacija kao mnogo puta naša: osjećamo se prokazani, izdani, neprihvaćeni, odbačeni i progonjeni. Osjećamo da su nam i najbliži neprijatelji, da nam kuju i žele zlo. Možda nekad i s pravom. Možda smo zaslužili. Možda smo otpor prema sebi izazvali vlastitim nevaljalim ponašanjem. U svakom slučaju, bili nevini ili krivi pa zaslužili odmazdu, to boli. Kod toga uvijek nam se čini da je previše zla, da ga nismo toliko zaslužili. Boli te kad vidiš da se netko raduje tvome padu, tvome neuspjehu. Boli kad vidiš da netko izokreće tvoje misli i namjere, kad ih nastoji drugačije tumačiti, ili nastoji tebe uvjeriti da nisi to rekao što si rekao. U koga se onda uzdati? U Jahvu, kaže Jeremija. On vjeruje u njegovu moć i pomoć. On zato zaziva i priziva Jahvu. I unaprijed mu daje hvalu jer vjeruje u njegovo izbavljenje.

Post 17, 3-9 Velik je, velik Abraham. Veliki vjernik. Nevjerojatan vjernik. Taj nije stalno kvocao: pa kako to može biti? Pa to je nemoguće? Pa tko je kad takvo što vidio? Tko je čuo takvo nešto? Ma pusti, izmišljene, bapske priče? Pričinjanja! Ne, taj je vjerovao Bogu. Vjerovao je iako se ništa nije događalo pred njegovim očima čudno, kao na primjer čudo pred Mojsijem kad je gorio grm, a nije izgarao, ili kad se štap pretvorio u zmiju itd. Vjerovao je Bogu koji mu priča o silnom potomstvu, slavnom potomstvu… dok još nema ni jedno dijete, ni jednog sina.

Isuse moj, vjerujem da si stvarno prisutan u Presvetom oltarskom sakramentu. Volim te iznad svega i želim te u svojoj duši. Kako Te sada ne mogu sakramentalno primiti, dođi barem duhovno u moje srce. (Kratka stanka u kojoj se sjedinjujemo s Isusom) Tebe sada prisutnog, grlim i ujedinjujem se s Tobom. Ne dopusti mi da se ikada odvojim od Tebe. Vječni Oče, prikazujem ti predragocjenu Krv Isusa Krista, kao zadovoljštinu za naše grijehe, kao pomoć dušama u čistilištu i za potrebe svete Crkve. Amen.

Draga braćo i sestre, nakon jučerašnje pobune i nezahvalnosti Izraelaca prema Bogu, danas nam prorok Daniel u prvom čitanju donosi svijetli primjer trojice mladića koji su pokazali istinsku vjeru i ljubav prema “pravome” Bogu i odbili se klanjati božanstvima (kipu) koje su načinili ljudi, te su bili spremni dati svoje živote.  ”Znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao. Mi služimo i klanjamo se samo pravome Bogu.”