O poniznosti je riječ
Daj da ti spomenem, među ostalim, neke jasne znakove pomanjkanja poniznosti:
– misliti da je ono što činiš ili govoriš bolje učinjeno i rečeno od onoga što kažu ili čine drugi;
– htjeti uvijek biti pobjednik;
– prepirati se bez razloga ili – kad si u pravu inzistirati uporno i na nepriličan način;
– davati svoje mišljenje neupitan, i da ljubav to ne traži;
– prezirati stavove drugih;
– ne držati da si sve darove i sposobnosti koje imaš dobio na posudbu;
– ne priznati se nedostojnim bilo koje časti i poštovanja, čak i zemlje po kojoj hodaš i stvari koje posjeduješ;
– u razgovorima davati sebe za primjer;
– govoriti o sebi loše, kako bi te držali boljim ili ti protuslovili;
– opravdavati se kada te ukore;
– skrivati pred duhovim vođom koji ponižavajući nedostatak, da on ne bi izgubio dobro mišljenje koje ima o tebi;
– slušati sa zadovoljstvom pohvale i radovati se što su o tebi dobro govorili;
– žalostiti se što se druge poštuje više od tebe;
– odbijati izvršavati niže zadatke;
– tražiti i željeti da se istakneš;
– uvlačiti u razgovor riječi samohvale ili one koje daju naslutiti tvoje poštenje, tvoju pamet i spretnost ili tvoj profesionalni ugled;
– stidjeti se što ti neka dobra nedostaju…
Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja!
Josemaria Escriva