Dekanovo pismo podrške
Poštovani župljani Labinskog dekanata, Gospodin bio s vama!
Slavimo 4. korizmenu Nedjelju, u ovim izvanrednim okolnostima za naš narod i cijeli svijet. Danas, po prvi puta slavimo sv. misu bez vaše fizičke nazočnosti i teško nam je pri srcu, kao i mnogima od vas, ali želimo da znadete i da budete svjesni, da su svećenici Labinskog dekanata uz vas i da prikazujemo naše mise za vas, vaše obitelji, naš narod i mnoge oboljele i preminule…
U ovim teškim danima, kad nam je uskraćena zajednička Euharistija i kad nećemo moći primiti Krista pod prilikama kruha i vina u svoje srce, nego putem malih ekrana u duhovnom zajedništvu sa našim biskupima i svećenicima, sa cijelom Crkvom sjediniti se s Kristom i duhovno se pričestiti. Nadam se, da će nam ovo uskraćivanje Euharistijskog Isusa, probuditi iskrenu žeđ i glad za živim Bogom…? O, kako smo olako izostajali sa nedjeljne euharistije, mlako, bez volje i odsutno sudjelovali u nedjeljnim sastancima..? Bili smo na izvoru „vode žive“ a nismo je pili…?! Isuse oprosti nam!
Gospodin je tako dobar i milosrdan! Njegova zaručnica Crkva, iz svoje bogate riznice nudi nam u ovim danima „kušnje“, druge darove na koje smo zaboravili. Nudi nam BOŽJU RIJEČ – BIBLIJU. Vjerujem, da svatko od vas u svojim kućama posjeduje Bibliju. Molim vas, stavite ju na istaknuto mjesto svoje kuće, kako biste ju častili i čitali. Uz Euharistiju – Tijelo Kristovo u našim Crkvama, Biblija je druga trajna prisutnost Kristova. Sada, u ovim teškim danima Isus nam daje znak svoje ljubavi i prisutnosti upravo po Bibliji – svojoj Riječi. Ona „oživljuje“ u onom trenutku, kada postajemo svjesni njene prisutnosti i tko je Onaj, čije su riječi u njoj zapisane. Biblija je Božji odgovor na naša pitanja, naše probleme… Ona je živa BOŽJA RIJEČ! Za nas postaje doista živa posebno u onom trenutku, kada je s vjerom čitamo, prebiremo u svom srcu poput Marije, te pokušavamo po njoj živjeti u svagdašnjem životu. Neka nam u ovim teškim danima, bude sigurnost Božje ljubavi i prisutnosti te svjetlo koje će nam pokazivati put kojim nam je ići..!
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam. Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim jer si ti sa mnom… Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni… (Ps 23)
Draga braćo i sestre, ove riječi današnje liturgije postaju žive i tako važne za svakoga od nas. Strah se uvlači u naša srca, ako ne za naš život onda za našu obitelj, naše voljene… Doživljavamo krhkost i prolaznost našeg života. Tako smo mali i nezaštićeni pred makrokozmosom kao i mikrokozmosom, da ne govorimo o duhovnim i drugim opasnostima… U ovoj ozbiljnoj situaciji, pozvani smo spoznati veliku tamu koja je u nama, moramo je raskrinkati kako bismo počeli živjeti u svjetlosti, po Isusu Kristu.
Često smo bili poput proroka Samuela, koji je gledao samo očima na vanjštinu, a Bog nas poziva da gledamo što nam je u srcu. Baš mi možemo biti kao i ovaj čovjek iz Evanđelja, slijepi od rođenja, da nam bitne stvari izmiču i da ne vidimo ono najvažnije?
Stoga nas Isus baš u ovim danima poteškoća, straha i neizvjesnosti, poziva, da nam kalom premaže oči srca da progledamo. Kako bi jasno mogli posvjedočiti za njega, baciti se na koljena i reći: „Vjerujem, Gospodine! Ti si moj Pastir, moj Spasitelj i moj Bog! Ne bojim se ničega jer Ti si sa mnom!“
Na Četvrtu korizmenu Nedjelju, 22. ožujka 2020.
Vlč. Mirko