Poučak Gospodinove žrtve
Tko umre prestaje živjeti, ali prestati živjeti ne znači umrijeti, kaže njemačka poslovica. Istu misao sadrži poruka uskrsnuća, po kojoj smrću Jednoga mnogi život dobivaju. Zato je blagdan Uskrsa toliko uvriježen u kršćansku vjeru i tradiciju da neki narodi, poput Rusa, svaku nedjelju nazivaju “voskrsenijem”, a sam osjećaj slavljenja toliko ukorijenjen da ga ni najvulgarniji progon vjere nije uspio iščupati iz srca toga pobožnog puka.
Nije nam poznato je li baš posve istinita, ali ako i nije, zgodno zvuči sljedeća anegdota: U doba najžešće protuvjerske propagande u tadašnjem Sovjetskom Savezu, neki je komesar pozvao ljude na predavanje o uspjehu znanstvenog materijalizma. Ilustrirao je to primjerom velikoga svemirskog pothvata kada je Gagarin “ustanovio” da u svemiru nije vidio Boga. Komesar je slavodobitno zaključio kako se bliži dan definitivnog nestanka religije iz društva. Ljudi su slušali, zbunjeni, bez riječi. Komesar upita: “Ima li koje pitanje?” Iz zadnjih sjedala polutiho prošapće neki starac koji je s mukom slušao izlaganje: “Hristos voskrese!” reče da ga tek čuje susjed. “Hristos voskrese”, ponovi susjed i poruka se šaptom proširi po dvorani. “Hristos voskrese”, odjekivalo je uskoro prostorom. Komesar se posramljen povuče.
Iznad svih nauka i rasprava za nas kršćanske vjernike postoji jedna istina: Krist je uskrsnuo! U toj je poruci sadržano cjelokupno kršćanstvo. Mislioci mogu zanemariti poruku, bježati u svemir, ali nema snažnije istine da pokrene kršćane. Radost žrtvovanja jača je od nagona življenja i doista ostaje velikim siromahom tko to nikad iskusio nije. To nam poručuje i svetkovina Gospodinova uskrsnuća. Aleluja!
Ljudevit Anton Maračić