Pouka o molitvi – Ne smatrati sebe važnim!

Potrebno je izdržati i na sebe paziti, ali to nije sve. Može netko sebe svladavati i sobom vladati, ali ako ne ljubi, otupi u moralnoj strogosti. Tko se odveć bavi sa sobom, troši život uspoređujući sebe s drugima, umjesto da s njima živi; popravlja ljude, umjesto da ih ljubi. Kako će taj čuti riječ koja dolazi od Boga? Kako će se posvetiti poslu koji zahtjeva trpljenje? Trijeznost u prosuđivanju svojih tužaljki, zanemarivanje vlastitih potreba, humor na svoj račun – sve to mogu biti koraci na putu prema molitvi.

Na taj ćemo način izbjeći lažne i lude molitve, kojima čovjek monotono, kao u starim litanijama, kazuje Bogu što mu treba, što mu mora dati, od čega će ga čuvati ili na što mora paziti. Molitva prestaje čim molitelj počne sebe smatrati središtem svijeta.

∗∗∗

Ležala ptica na leđima i digla obje noge prema nebu. Naišla druga ptica i pita je: “Zašto tu ležiš? Zašto držiš noge tako ukočeno?” Prva ptica odgovori: “Ja na svojim nogama držim nebo. Kad bih poletjela i povukla svoje noge, nebo bi se srušilo!”

Nije to dobro ni izgovorila, otrgnu se list s hrasta i lebdeći poče se lagano spuštati prema zemlji. Ptica se od toga tako uplaši da hitro ustade i odletje kao strijela. A nebo – ostade na svom mjestu.

Daj mi tjelesno zdravlje i smisao da ga što bolje čuvam.

Daj mi, Gospodine, svetu dušu da u oku zadrži sve što je dobro i čisto,

da se ne da potresti zlom nego da uvijek nađe načina kako će stvari staviti u red.

Daj mi dušu koja izbjegava dosadu, koja ne pozna mrmljanja, uzdisanja i jadikovki.

Ne dopusti da se odveć brinem oko onog što bi uvijek htjelo rasti,

a zove se “JA”.

Jorg Zink