Proslava Srca Isusova na Marcilnici – „Jedina prava ljubav je Krist Raspeti“
U petak, 19. lipnja, proslavljen je blagdan Presvetog Srca Isusova u istoimenoj župi na Marcilnici. Sv. misa ja započela procesijom iz crkve prema oltaru koji je za tu prigodu postavljen na podiju u obližnjem dvorištu. Stotinjak vjernika se okupilo kako bi sudjelovanjem na sv. misi iskazalo hvalu i slavu Presvetom Srcu Isusovu koje se predalo za svakog čovjeka.
Svečanu svetu misu, u koncelebraciji petorice svećenika, predvodio je vlč. Vladimir Brizić. Svojim dolaskom su nas obogatile tri časne sestre Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog i četiri članice Udruge Sv. Vinka Paulskog iz Rijeke. Nakon uvodnih riječi domaćeg župnika vlč. Blaža Bošnjakovića, svoje svjedočanstvo je iznijela s. Veronika Popić.
Predvodnik misnog slavlja u homiliji je naglasio značaj ljubavi za nas: „Koje je naše iskustvo ljubavi? Najčešće je naše iskustvo ljubavi, ljubav po krvi – imaš oca, majku, djecu… voliš jer je tvoje. Ta ljubav je krhka, voliš dok se netko ne odmetne, dok se ne usprotivi, dok ne otkriješ neku nezahvalnost i onda ta ljubav jenjava. Iako je moćna, iako je snažna podložna je slabosti, krhkosti, možemo reći anemiji. Postoji još ova ljubav niža, ima neke stvari koje volimo, koje nam se sviđaju… možda smo se zbog toga i vjenčali, netko nam se sviđa. I ta ljubav traje dok otkrijemo da to što nam se sviđa ima nekakvu svoju trulost, grješnost, pokvarljivost ili jednostavno nam se prestane sviđati ili nađemo neko drugo sviđanje. Onda dođe u krizu i ta ljubav. Postoje stvari koje volimo jer nam trebaju. Ima puno ljudi koji smatraju da su voljeni a ustvari samo dok trebaju i u prezbiteratu i u samostanima i u obiteljima i na poslu. Dok trebaš, dok pomažeš, dok se smiješ, dok doprinosiš, dok slušaš voljen si i možda poštovan i možda čašćen. Kad više ne možeš, kad tvoja ljubaznost prijeđe u neljubaznost, kad tvoja simpatičnost prijeđe u živciranje, ova ljubav ishlapi. Zbog toga je Bog trebao objavit koja je prava ljubav, koja nema tog limita. Jedina prava ljubav je Krist Raspeti, nema druge ljubavi. Ljubav koja poznaje patnju, odbacivanje, koja poznaje nevjeru, zatajenje apostola, ljubav koja poznaje nezahvalnost, prezir, nasilje… to je jedina prava ljubav. To srce se nije preokrenulo u osvetničko srce. Jedino od te ljubavi možemo ti i ja živjeti.
Zbog toga, braćo i sestre, slavimo da se Bog objavio u svom Sinu Isusu Kristu, objavio nama ljubav. Ova svetkovina pokazuje još dublje što je On. Nije dovoljno da je Isus bio raspet, nego rimski vojnik probada kopljem nutrinu Božju, ulazi u najintimniji dio Božjeg bića i otkriva što je čista ljubav. Papa Pio XII kaže da je ovo blagdan iz kojeg ćemo svi crpsti izvore žive vode. Ova svetkovina smjera na našu nutrinu jer živimo u vremenu izvanjkosti. Puno se novaca troši na taj vanjski izgled. Ova svetkovina kaže što odgaja moje srce, što može formirat moju nutrinu, oblikovat. To što ću se ja nasmijat, drugoga ne zanima, nego ono što se nalazi u mom srcu. Sveto Pismo će reći – „Iz punine srca, usta govore!“ Pravi motiv ljubavi može biti samo srce. Zbog toga danas molimo Gospodina da naše srce bude oblikovano prema srcu Kristovu jer to je prava dimenzija našeg srca. Sv. Augustin je govorio – „Gospodine tražio sam te izvan sebe, u mnogim stvarima koje su izvan mene, i otkrio sam da si došao u moju nutrinu, u sebi sam te otkrio.“ Centar čovjeka i spoznaje nije um već srce. U ovoj Euharistiji i u ovoj Riječi Božjoj koju smo čuli možemo dotaknuti tu ljubav istinsku. Ta ljubav dolazi meni ususret, dolazi mome srcu koje je možda kameno, možda je potpuno bezosjećajno, možda je oguglalo u obitelji. Postoji prazno srce koje nema ništa unutra pa sve mora silikonirat, botoksirat, sve izvana jer nema ništa unutra. Što je izvana sjajnije, znači da je malo toga unutra. Postoji pokvareno srce koje smišlja zlo, raduje se zlu i šri zlo i u Crkvi i u samostanima. Nitko od nas nije lišen toga. Ova svetkovina je utjeha. Kaže prorok Ezekijel – „Dat ću vam novo srce!“ Kada netko može tražiti i dobiti novo srce? Kad vidi, prepozna u sebi to kameno, prazno, zločesto srce. Španjolci imaju jednu izreku: „Tko ne plače i ne pati taj ne ljubi!“ Tko nije spreman supatit, znači da ne voli. Zbog toga Kristova ljubav je bila obilježena križem, trnovom krunom, obilježena patnjom jer je volio, jer je ljubio. Neka se ova ljubav nastani u svima nama da možemo naše srce predat Njemu da ga oblikuje po svojoj raspetoj ljubavi.“
Nakon svete mise nastavilo se radosno druženje u razgovoru uz hranu i piće koje je za tu prigodu bilo pripravljeno. (LB)
