Proslavljene mise polnoćke u gradu Labinu
Grad Labin je proslavio Rođenje Našega Spasitelja i Kralja, u svetoj noći kada je Novorođeni sišao s neba radi čovjeka, kada je Ljubav sišla na zemlju. Prva sveta misa je slavljena u Podlabinu u crkvi Sv. Franje s početkom u 20:00 h a druga točno u ponoć u crkvi Rođenja Marijina u Gornjem Labinu. Ministranti Gornjeg Labina su uveli vjernike u božićni misterij priredbom u kojoj su recitacijama i pjesmama izrazili svoje veselje i radost povodom rođenja Djetešca Isusa. Nakon mise polnoćke u Gornjem se Labinu, u organizaciji Grada Labina, nastavilo druženje na Trgu uz pjesmu. (LB)
U nastavku donosimo Božićnu poruku našega oca biskupa mons. Dražena Kutleše (preuzeto s web stranice Porečke i Pulske biskupije).
“Toliko smo naviknuti na božićne događaje da nas toliko čudnih paradoksa i zapanjujućih “apsurda” ne uspijeva iznenaditi i zadiviti. Ipak moramo biti svjesni da niti jedno ljudsko biće nikada ne bi uspjelo osmisliti ovakav Božji ulazak u naš svijet.
Da se nas ljude pitalo sigurno bismo zamislili velebni Božji ulazak u naš svijet. Tu bi bili grandiozni setovi, tisuće ljudi, palače, trube i povorke koje bi vidio cijeli svijet! Sve bi bilo spremno za Njegov dolazak!
Pravi Božić nas zadivljuje svojom jednostavnošću. Ako razmislimo o tome koliko je to različito od bilo kojeg ljudskog standarda, ne možemo nego ostati zadivljeni. Čak i nekoliko detalja koji se blago podudaraju s našim predodžbama tako su podcijenjeni. Čini se da samo nekoliko skromnih duša čista srca to primjećuju.
Zatim slijedi siromaštvo i potpuno poniženje. Dolazi kao novorođenče. Da! Bog dolazi kao dijete! Ne samo da se Gospodin nije rodio u palači, kao što bi bilo očekivano. Rodio se u štali nedaleko od životinja; stvarno u štali, tamo dolje ispod nekog svratišta, dok su iznad ljudi bili udobno smješteni.
Da, velika je to tajna. Zašto sve to? Zašto tako skriveno? Zašto tako skromno? Zašto dolazi tako jednostavno i neprimjetno? Zašto ta “tiha noć”? Jednom riječju to je poniznost.
Kako pobijediti ljudsku oholost i bahatost? Poniznošću! Tama ne može nadjačati tamu; samo svjetlost to može učiniti. Mržnja ne može pobijediti mržnju; samo ljubav to može učiniti. A oholost neće nadvladati oholost; samo poniznost to može učiniti.
Što ima s ovim oholost? Sve! Sotona je oholo rekao: “Neću služiti!” Adam i Eva neposlušni u svojoj oholosti Bogu kažu: “Ne, nećemo dozvoliti da nam se naređuje što ćemo činiti. Sami ćemo za sebe odlučivati što je dobro i zlo i nitko nam neće zapovjediti, pa ni Bog koji mi je dao sve.” Ovo je oholost. I Bog će je poniziti. Rođen je u vrlo neznatnom mjestu, u velikoj neimaštini i siromaštvu. Prepoznaje Ga samo nekoliko “neznatnih” i nepoznatih mudraca.
Da, to je Božji put. Mi ljudi pokušavamo pobijediti vatru vatrom, nasilje većim nasiljem, mržnju većom mržnjom, kriminal većim kriminalom, a zločin donosi uvijek zločin i krug nasilja se neprekidno ponavlja. U nastojanju da pobijedimo svoje neprijatelje, postajemo sve sličniji njima i Zlo pobjeđuje bez obzira na to tko pobijedio. Bog pobjeđuje mržnju ljubavlju, tamu svjetlom, osvetu milosrđem a oholost poniznošću. Poniznost pobjeđuje oholost jer oholost redovito sama bezglavo upada u svoje vlastite zamke.
I tako ovog Božića Gospodin dolazi ponizno, tiho, gotovo neprimjetno. Njegove su metode krajnje nerazumljive današnjem oholom svijetu, kojim upravlja oholi čovjek. Ali On se pojavljuje u svom zbunjujućem paradoksu. Trebamo se moliti i pokajati da bismo Ga barem malo razumjeli.
Usred sveg ovog paradoksa, gdje poniznost pobjeđuje oholost, dolazi blagoslov za one koji su dovoljno ponizni da ga čuju: i na zemlji mir ljudima dobre volje (Lk 2, 14). Iako su mnogi anđeli to govorili samo je bilo nekoliko poniznih koji su željeli to čuti.
Zato ovog Božića, ako si dovoljno ponizan naći Isusa u skromnosti i neočekivanoj stvarnosti njegova rođenja, On ima dar za tebe, a to je mir i duševno ozdravljenje. Ali to je dar koji mogu prepoznati samo ponizni. To nije dar koji ćemo pronaći u oholosti vlastitog uspjeha i bogatstva. Ozdravljenje i punina milosti dolaze samo u poniznosti. Oholost je otrov, a poniznost je lijek.
Najveća ozdravljenja i najdublji izvori mira nisu došli iz vlastite snage, već iz naše slabosti, iz teških i bolnih trenutaka našeg života, iz onih trenutaka kada smo bili dovoljno ponizni da istinski zamolimo: „Bože pomozi mi!“
Ovog Božića Gospodin ulazi u našu bol. Nalazimo ga u siromaštvu, poniženju, pa čak i odbacivanju. Nalazi se na skromnom mjestu, spilji u koju se moramo sagnuti i kleknuti kako bismo došli do njega. Poniznost je nužna da bismo nadvladali našu oholost i bahatost. „Poniznost“ će spasiti svijet.
Onima koji su ponizni Bog pruža svoju ruku kako bi ih uzvisio i ozdravio. Na ovom poniznom mjestu, s poniznim Bogom dolazi i do našeg ozdravljenja.
Svim vjernicima, kao i svim ljudima dobre volje, od srca želim čestit i blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu.”
Dražen, biskup
