Razgovor s misionarkom s. Marijom Samuelom Vilenica

Razgovor s misionarkom s. Marijom Samuelom Vilenica

Povodom 98. Svjetskog dana misija radost nam je predstaviti jednu od naših misionarki koja je život posvetila Gospodinu i to svjedoči ljubavlju i konkretnim djelima prema najpotrebitijima daleko od svog rodnog kraja, a djeluje u Argentini.

Vi ste sestro misionarka u Argentini. Molim Vas da nam se predstavite i ukratko kažete kojem redu pripadate te kako ste se odlučili za odlazak u misije?

Moje ime je s. M. Samuela Vilenica. Članica sam Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog. Još od djetinjstva njegovala sam posebnu ljubav prema misijama, čitala misijski časopis “Radosna vijest”, sakupljala telefonske kartice  i poštanske markice za potrebe misija.  Tada još nisam bila svjesna misijskog poziva. Dolaskom u Družbuu upoznala sam djelovanje naših sestara misionraki u Južnoj Americi i u mom je srcu gorjela želja poći tamo gdje palme cvatu. Kada su mi poglavari Družbe predložili da nastavim svoje djelovanje u Argentini, spremno sam prihvatila. Mnogi su me pitali zašto baš Argentina. To je tajna Božjeg poziva koji me pozvao da mu služim kao misionarka onima koji su ovdje najpotrebniji.

Kakav je bio Vaš prvi doticaj s Argentinom? Jeste li se posebno pripremali? Kako je bilo s jezikom, prihvaćanjem drugačije kulture? Koliko je trajao proces prilagođavanja?

Prvi susret s južnoameričkim kontinentom bio je za mene veliki izazov i velika škola. Poznavala sam nešto španjolski jezik, ali jedna stvar je poznavati određeni rječnik nekog jezika, a nešto sasvim drugo sporazumijevati se. Imam mnoštvo anegdota kada sam zamijenila riječi ili se izrazila krivo, a značenje je bilo posve suprotno onome što sam htjela izreći.

Po zanimanju sam vjeroučiteljica i trebala mi je godina dana da uđem u školski sustav kako bih barem okvirno mogla razumijeti kako funkcionira.

Najteže mi je, i još uvijek, prihvatiti slavlje Božića u ljeti na 40 stupnjeva…

Iako je prihvaćanje nove kulture i prilagođavanje dugotrajan proces, mene je to iskustvo izgradilo i obogatilo. Biti dio njih, dio te kulture, a opet ne zaboraviti vlastite korijene je nešto što čini srce velikim i otvara ga za nove horizonte.

Koliko su dugo Vaše sestre sv. Vinka na tlu Argentine? Koje je Vaše misionarsko poslanje odnosno postoji li neki posebni djelokrug vašeg rada?

Ovih smo dana proslavili 90-tu obljetnicu dolaska prvih sestara u Argentinu. Sestre dolaze u vrijeme između dva svjetska rata, 1934. godine, kada su mnogi naši ljudi pošli u tuđinu u potrazi za boljim životom. Kako bi pomogle našim Hrvatima, sestre otvaraju školu u siromašnom predgrađu Buenos Airesa, gdje su svoj novi dom pronašli ne samo Hrvati, nego mnogi iseljenici iz Europe, a škola je postala sigurno mjesto stjecanja kulture i znanja za brojne genercije naših učenika.

Radim kao vjeroučiteljica u našoj srednjoj školi. Moj posao nije samo u nastavi, nego puno više, biti majka i sestra tim mladima. Mnogi od njih žive u teškim obiteljskim situacijama, primorani su prodavati drogu, trpe nasilje, sami su, žive s očuhom ili pomajkom ili s nekim drugim članovima obitelji koji skrbe za njih. Potrebno im je da ih netko sasluša, pokaže interes za njih, bude im podrška.

S druge strane, povjeren mi je rad sa siromasima. To su ljudi koji žive u kućicama od lima i kartona, djeca koja usred zime hodaju bosa, djeca koja ne mogu ići u školu jer nemaju tenisice, djeca koja poznaju značenje riječi “glad”.  Ti ljudi nisu potrebiti samo materijalne pomoći, često puta su sami, ne znaju i nemaju mogućnosti pristupa internetu kako bi se naručili gdje im je potrebno. Nastojimo tim ljudima pomoći, materijalno, ali duhovno i moralno. Njima puno znači što imaju mjesto gdje mogu doći i podijeliti svoje životne priče, pitati za savjet.

Možete li nam opisati jedan Vaš dan.

Jedan dan započinje jutarnjom molitvom i sv. misom, zatim doručak  i aktivnosti, već prema rasporedu. Nakom doručka krećem prema “kućici sv. Vinka”, to je mjesto unutar zajednice gdje pružamo pomoć siromasima. Redovito to činimo dijeleći odjeću i namirnice, posjećujemo obitelji kako bi upoznali njihove stvarne potrebe, organiziramo susrete s djecom pripremajući im užinu i razne aktivnosti, razvrstavamo donacije…..

U podne je kratak predah za ručak.

Poslijepodne provedem  u školi, razgovarajući s učenicima i držeći nastavu.

Večernji sat je rezerviran za molitvu i ponovni susret sa sestrama u zajednici gdje podijelimo iskustva, planiramo, dogovaramo se. Često puta završim dan veoma umorna i iscrpljena, ali ispunjena srca jer sam cijeli dan provela služeći drugima.

S kojim se poteškoćama susrećete u radu? Koji su najveći problemi i najveće potrebe?

U ovom trenutku naše najveće poteškoće s kojima se susrećemo je smanjeni broj sestara i visoka, vrlo visoka stopa inflacije. U mjesec dana razlika u cijenama bude i do 150 %. Upravo smo ovih dana razgovarali kako održati pomoć koju dajemo siromasima. Mjesečno nam je potrebno oko 1000 eura kako bi mogli osigurati namirnice za 60 obitelji za koje skrbimo. 1000 eura je ovdje više od milijun argentinskih pesosa. Cijeli mjesec štedimo i sakupljamo kako bi došle do toga milijuna, ali ponekad je jako teško. Nadam se da u budućnosti nećemo morati reducirati broj osoba kojima pomažemo.

Na koji se način naši ljudi dobre volje mogu uključiti konkretno u pomoć vašoj misiji?

Naše karitativno djelovanje uvelike ovisi o dobročiniteljima i ljudima dobre volje. Bez vas, teško možemo nešto same učiniti. Možete nam pomoći na dva načina: promovirajući našu djelatnost stvarajući mrežu ljubavi kako bi bilo što više onih koji će podržati naš rad; i konretnom materijalnom pomoći preko bankovnog računa ili Western Uniona.

Za kraj poruka našim čitateljima.

Hvala svima koji nas pratite molitvom i materijalnom pomoći. Ljudsko srce tek može biti sretno onda kada daje i kada je otvoreno za drugoga, samo u mjeri  u kojoj dajemo, biti ćemo sposobni primiti. Onoliko sreće koliko daš drugome, toliko ćeš i primiti. Hvala vam!

Za UPLATE IZ HRVATSKE (tekući račun)

IBAN  HR7024840083237716887

Za uplate iz inozemstva

SWIFT: RZBHHR2X

Raiffeisenbank Austria d. d.

Magazinska cesta 69, Zagreb

Račun glasi na: Elizabeta Vilenica

Frankopanska 17, Zagreb

U opis plaćanja upisati: Za misije u Argentini

Ako je potreban “poziv na broj” onda možete upisati datum uplate

FACEBOOK: Samuela Vilenica

INSTAGRAM: hna.samuela

WHATSAPP: +549 11 3768 5506

CORREO: elizabetavilenica@gmail.com

Najave